SUŠAČKA REVIJA broj 129/130 UVODNIK Poštovani čitatelji, u ovom broju Sušačke revije možete pročitati: zašto riječka književnica Tea Tulić Rijeku naziva Mediteran s ruzinom, a voli ga jer ima energiju žene koja je u svojoj povijesti željela biti svjetska, a nekada je u tome i uspijevala kako se akademska slikarica Dijana Sokolić prisjeća djetinjstva na Vežici u doba kad još ni Kvaternikova ulica nije bila asfaltirana, kako je njen otac Dorian Sokolić dizajnirao riječki grb koji je oslikavao modernu suvremenu Rijeku i kako je jedno od njezinih omiljenih mjesta u Rijeci bila Šestica koja bi i za današnje pojmove izgledala avangardno kako je film Igora Bezinovića Fiume o morte postao najgledaniji dokumentarni film u Hrvatskoj kako je Isušenu kaljužu, jedan od najznačajnijih hrvatskih romana, Janko Polić Kamov napisao još 1909. godine, a tiskan je tek pedesetak godina kasnije kako su Vladimira Nazora u vrijeme dok je kao profesor i ravnatelj učiteljske škole živio u Kastvu dojmile ovdašnje narodne priče i staroslavenska mitologija i kako nije uspio postati autor prve moderne hrvatske knjige dijalektalne poezije jer ga je prestigao kajkavac Dragutin Domjanić kako je riječki zet Leon Lučev dobio ime i kako je nakon Muškarca bez brkova trebao glumiti i u Karauli kako je Mala galerija u Užarskoj ulici otvorena još 1974. godine, u doba kada je Stari grad izgledao vrlo neatraktivno kako je u to vrijeme, sedamdesetih godina, izgledala subota navečer na Trsatu u klubu 2 boda zašto je uopće građen brod koji danas nosi ime Galeb kako je 1990. već postala povijest, a još se dobro sjećamo Vježbanja života, Televizije Omišalj, novonastalih videoklubova, posljednje Velike nagrade na Grobniku i obnove palače Jugolinije kako je kuma broda kojeg danas poznajemo kao Botel Marina bila lijepa Ingrid od Švedske, tadašnja švedska princeza po kojoj je brod i dobio ime - Kronprinsessan Ingrid kako je legendarni Ćiro Kovačić uvršten među najboljih dvadeset hrvatskih sportaša 20. stoljeća kako Ana Jelušić nakon uspješne sportske karijere živi u Švicarskoj, ali kad kaže doma ipak misli na RijekuTako bi današnjim modernim stilom sa što manje riječi opisali novi broj Sušačke revije. Međutim, iza tih nekoliko rečenica krije se još jako puno toga što ćete nadam se otkrivati idućih nekoliko mjeseci čitajući i listajući ovaj broj Sušačke revije. Nadam se da će Vam tih dvadesetak sušačkih, riječkih i primorskih priča na našim stranicama uljepšati vrijeme koje je pred nama. Želim Vam ugodno čitanje, Alen Čemeljić Povratak na kazalo © 2001-2025 Klub Sušačana
UVODNIK
Poštovani čitatelji, u ovom broju Sušačke revije možete pročitati: zašto riječka književnica Tea Tulić Rijeku naziva Mediteran s ruzinom, a voli ga jer ima energiju žene koja je u svojoj povijesti željela biti svjetska, a nekada je u tome i uspijevala kako se akademska slikarica Dijana Sokolić prisjeća djetinjstva na Vežici u doba kad još ni Kvaternikova ulica nije bila asfaltirana, kako je njen otac Dorian Sokolić dizajnirao riječki grb koji je oslikavao modernu suvremenu Rijeku i kako je jedno od njezinih omiljenih mjesta u Rijeci bila Šestica koja bi i za današnje pojmove izgledala avangardno kako je film Igora Bezinovića Fiume o morte postao najgledaniji dokumentarni film u Hrvatskoj kako je Isušenu kaljužu, jedan od najznačajnijih hrvatskih romana, Janko Polić Kamov napisao još 1909. godine, a tiskan je tek pedesetak godina kasnije kako su Vladimira Nazora u vrijeme dok je kao profesor i ravnatelj učiteljske škole živio u Kastvu dojmile ovdašnje narodne priče i staroslavenska mitologija i kako nije uspio postati autor prve moderne hrvatske knjige dijalektalne poezije jer ga je prestigao kajkavac Dragutin Domjanić kako je riječki zet Leon Lučev dobio ime i kako je nakon Muškarca bez brkova trebao glumiti i u Karauli kako je Mala galerija u Užarskoj ulici otvorena još 1974. godine, u doba kada je Stari grad izgledao vrlo neatraktivno kako je u to vrijeme, sedamdesetih godina, izgledala subota navečer na Trsatu u klubu 2 boda zašto je uopće građen brod koji danas nosi ime Galeb kako je 1990. već postala povijest, a još se dobro sjećamo Vježbanja života, Televizije Omišalj, novonastalih videoklubova, posljednje Velike nagrade na Grobniku i obnove palače Jugolinije kako je kuma broda kojeg danas poznajemo kao Botel Marina bila lijepa Ingrid od Švedske, tadašnja švedska princeza po kojoj je brod i dobio ime - Kronprinsessan Ingrid kako je legendarni Ćiro Kovačić uvršten među najboljih dvadeset hrvatskih sportaša 20. stoljeća kako Ana Jelušić nakon uspješne sportske karijere živi u Švicarskoj, ali kad kaže doma ipak misli na RijekuTako bi današnjim modernim stilom sa što manje riječi opisali novi broj Sušačke revije. Međutim, iza tih nekoliko rečenica krije se još jako puno toga što ćete nadam se otkrivati idućih nekoliko mjeseci čitajući i listajući ovaj broj Sušačke revije. Nadam se da će Vam tih dvadesetak sušačkih, riječkih i primorskih priča na našim stranicama uljepšati vrijeme koje je pred nama. Želim Vam ugodno čitanje, Alen Čemeljić Povratak na kazalo © 2001-2025 Klub Sušačana
Poštovani čitatelji,
u ovom broju Sušačke revije možete pročitati:
Tako bi današnjim modernim stilom sa što manje riječi opisali novi broj Sušačke revije. Međutim, iza tih nekoliko rečenica krije se još jako puno toga što ćete nadam se otkrivati idućih nekoliko mjeseci čitajući i listajući ovaj broj Sušačke revije.
Nadam se da će Vam tih dvadesetak sušačkih, riječkih i primorskih priča na našim stranicama uljepšati vrijeme koje je pred nama.
Želim Vam ugodno čitanje,
Alen Čemeljić