Poštovani čitatelji,
što Vam donosi novi broj Sušačke revije?
- Svjetlana Hribar razgovarala je s Dianom Haller,o njezinoj impresivnoj karijeri, o njezinim sjećanjima na odrastanje u središtu Rijeke, na školu Dolac, na boravke kod none i nonota u Supilovoj, zatim o audiciji kod profesorice Dunje Vejzović i o tome kako je već s 35 godina dobila titulu Kammerasängerin.
- Višnja Višnjić Karković piše o tome kako su na Sušaku u razmaku od samo 20 mjeseci na razdaljini od dvjesto metara rođeni Lovro Matačić i Ödön von Horváth, Jedan će postati znameniti dirigent, a drugi međunarodno poznati dramatičar. Jesu li se ikada sreli na svojim europskim putovanjima između dva rata ova dva dječaka sa Sušaka? To nam nije poznato, ali su nam i te kako poznate njihove velike karijere.
- Ervin Dubrović sjeća se Ladislava Šošterića, šezdesetih godina prošlog stoljeća uz Vladimira Udatnya najzapaženijeg riječkog slikara, ali dok Udatny vodi bogati društveni život Šošterić živi povučeno, podalje od grada. Ipak, dobro je bio upućen u društvena zbivanja, pogotovo u ona u umjetničkim krugovima.
- Mira Jelačin nam otkriva tko je ta djevojka koja je s visoko uzdignutom Zlatnom arenom u Puli uzviknula: No pasaran! Tko je ta djevojka na čijoj je majici pisalo Tusta is not dead, a Tustu pamtimo kao pjevača KUD-a Idijoti. To je Sara Jakupec, casting direktorica našeg fenomenalnog filma Fiume o morte.
- Ico Mikuličić piše o Toniju Lencu, najstarijem skijašu na Platku, ali i i vrsnom ribolovcu koji, međutim, ulovljenu ribu rijetko jede. Uglavnom je poklanja. O svojim ljubavima ? snijegu i moru priča s onim, danas već tako rijetkim, fijumanskim šarmom.
- Milovan Buchberger poslao nam je priču o Josephu Pritchardu, engleskom brodograditelju koji je otvorio svoje brodogradilište u Kraljevici gdje je u samo četiri godine, od 1836. do 1840. izgradio petnaest velikih jedrenjaka i mnoštvo malih trabakula. Njegovi potomci Pritchardi i danas žive u Kraljevici, Crikvenici i Rijeci.
- Irvin Lukežić otkrio je Jakova Anderlicha, Riječanina koji je cijeli život proveo u Istanbulu gdje se istaknuo kao velikodušni dobrotvor i humanitarac i gdje i danas djeluje hospicij za siromašne i nemoćne osobe koji je on osnovao 1838. godine.
- Nana Palinić objašnjava nam kako je nastao željeznički most Rječina III iz 1909. godine koji je za sada spašen od rušenja. Postojali su, naravno, i Rječina I i Rječina II, ali su srušeni kao i Sušački željeznički kolodvor kada se gradila prometnica D-404. Za rušenje Rječine III racionalnog razloga nema. Nadajmo se da će to biti dovoljan argument da ga sačuvamo.
- Velid Đekić još jednom piše o torpedu, ali ne o smrtonosnom oružju već o vrsnim realizacijskim sposobnostima koje su Rijeku u godinama izuma torpeda pretvorile u svjetsko tehnološko središte.
I to nije sve ? u novom broju Revije možete pronaći komentar aktualnih zbivanja u Pabircima vremena, povijest riječke medicine, priču o neobičnim lutanjima mađarske talijanistice Ilone Fried po riječkoj povijesti, kao i onu o nekadašnjem izdavačkom divu Otokaru Keršovaniju, te planove riječkih političara nakon pada fašizma i izložbu Pozdrav iz Sušaka.
Hvala Vam što nas čitate,
glavni urednik Alen Čemeljić