Dva boda? Te dvije male riječi u Rijeci imaju mnogo dublje značenje od običnog sportskog termina. Ime je to malog, ali legendarnog kluba, s velikom dušom i srcem. To srce bili su oni koji su tu prvi put u životu zakoračili u magični svijet izlazaka. Prvih simpatija. Prvih ljubavi. Novih traperica iz Trsta. Majica i košulja iz Bitange i princeze ili nekog od prvih riječkih butika. Također, frizura iz Gilde i plesa s nekom od simpatija iz Kontinentala...
Čarobni su to trenuci subotnjeg spremanja za izlazak, ples i susrete. Dugih biranja garderobe, namještanja frizura, dogovora s prijateljima. Ime je to koje poput nekog magičnog filma budi krasna sjećanja bezbrižne mladosti i nosi na lica osmijeh i ponos. Sjećanja na velika očekivanja. Na predivnu mladost.
Sedamdesetih i osamdesetih u Rijeci, a pogotovo u Opatiji, bilo je mnogo disko-klubova, ali Dva boda bio je posebno značajan. Bila su to nevidljiva vrata u jedno od najljepših doba života i bezbrižnosti. Kad se još uvijek sanja i uranja u nešto novo i očaravajuće. Ne brine se o sutra. O karijeri, poslu, plaći, obitelji. Svijet nada i očekivanja...
U taj se klub išlo dok se o zabavnom životu s one strane Preluka tek slušalo i maštalo. Bila je to osnovna škola za buduće noćne izlaske u Opatiju. Ono vrijeme kad smo za roditelje bili još premladi za duga noćna izbivanja u susjednom središtu zabave i dok se još nije samostalno vozilo. Dva boda su zato više od običnog disko kluba. Bio je kao prva ljubav, ono što se ne zaboravlja i zato predstavlja neizbrisivo značenje u životima mnogih Riječana...
OŽIVLJENA PROŠLOST POSLIJE 40 GODINA
Koliki je pečat taj klub ostavio u društvu pokazalo se i četrdesetak godina kasnije – 2016. godine. Kultnog kluba prisjetili su se iz Gradske knjižnice Rijeka, čiji se odjel uselio baš u prostore u kojima je nekad bio Dva boda.
– Dolazeći po knjige ljudi su počeli prisjećati se najljepšeg dijela, ili bar najnevinijeg dijela svoje mladosti, govore ljudi iz knjižnice. Osvrtali su se prisjećajući se kako su tu prvi put bili na plesu. Neki su pričali da su tu imali maturalnu zabavu... Drugi pokazivali mjesto iza knjiga na kom je bio DJ Paro, gdje su bili konobari, gdje omiljeni separe... Uglavnom – prostor je mamio osmijehe, sjećanja i materijalizirao prošlost. Kako smo i neki od nas koji radimo u knjižnici dolazili u klub i rado ga se sjećali, odlučili smo lijepe uspomene izvući iz prašine prošlosti – govore iz knjižnice.
...