SUŠAČKA REVIJA broj 129/130

 


sport

ANA JELUŠIĆ BLACK
RIJEKA JE ZA MENE UVIJEK „DOMA”

Doris Žiković

Na sportske uspjehe riječke skijašice i reprezentativke Ane Jelušić Black njezini sugrađani i danas su vrlo ponosni. Kao petnaestogodišnjakinja na Zimskim olimpijskim igrama održanim u Salt Lake Cityj 2002. godine bila je jedna od najmlađih natjecateljica u povijesti ZOI-ja. Iz profesionalnog skijanja povukla se zbog zdravstvenih problema sa samo 24 godine. To joj, kako sama objašnjava, ipak nije preteško palo. Cijeli je život u sportu, ali mora se priznati da su rijetki očekivali da će skijanje jednog dana zamijeniti nogometom. Upravo se to dogodilo kada je preuzela poziciju venue media managera u UEFA-i, a njezine odgovornosti uključuju koordinaciju medijskih aktivnosti i usluga na stadionima tijekom utakmica Lige prvaka. Na novoj funkciji u UEFA-i pomogao joj je sportski mentalitet, ali i odlično znanje nekoliko stranih jezika.

Ana Jelušić nakon udaje za Kanađanina Travisa nosi i prezime Black, ima dvoje djece te živi na relaciji Hrvatska – Švicarska. Za Sušačku reviju s uspješnom Riječankom osim o profesionalnoj sportskoj karijeri razgovarali smo o njezinom životu u Švicarskoj, o tome nedostaje li joj skijanje, ali i kakva je kao majka svojim mališanima – kćeri Nini i sinu Viti.

Ana Jelušić nakon udaje za Kanađanina Travisa nosi i prezime Black, ima dvoje djece te živi na relaciji Hrvatska – Švicarska. Za Sušačku reviju s uspješnom Riječankom osim o profesionalnoj sportskoj karijeri razgovarali smo o njezinom životu u Švicarskoj, o tome nedostaje li joj skijanje, ali i kakva je kao majka svojim mališanima – kćeri Nini i sinu Viti.

Već više od deset godina radim za velike sportske organizacije, ali izgleda da sam morala početi raditi u nogometu da bi neki primijetili čime se bavim. Kao venue media manager koordiniram sve medijske aktivnosti na stadionu tijekom utakmica Lige prvaka. To znači organizaciju press konferencija, intervjua, akreditacija za novinare i svega ostalog što je potrebno da mediji mogu raditi svoj posao. Ukratko, pobrinem se da sve teče glatko i da nitko ne trči po stadionu tražeći signal ili stolicu.


SPORT NIKAD NISAM NAPUSTILA

Cijeli ste život u sportu, ali rijetki su očekivali da ćete skijanje jednog dana zamijeniti nogometom. Što vam je pomoglo da se uspješno snađete na novoj funkciji u UEFA-i?

Sportski mentalitet i iskustvo iz profesionalnog sporta definitivno su mi pomogli. Razumijem kako natjecanja funkcioniraju, znam kako razmišljaju sportaši i kako se pripremaju za velike događaje. Znanje jezika mi je također ogromna prednost, a činjenica da sam navikla na brze promjene i prilagodbe pomogla mi je da se brzo prebacim od onoga što sam radila za FIS – samo što je sada u pitanju nogomet, a ne skijanje.

Aktivnu natjecateljsku skijašku karijeru napustili ste zbog astme sa samo 24 godine. Često ističete kako nikad niste požalili što ste završili skijašku karijeru, nakon koje ste okrenuli novu životnu stranicu. Je li vam predstavljalo problem prilagoditi se na uobičajen život u kojem sport nije dominantan?

Iskreno, nije. Kad je došlo vrijeme za kraj, okrenula sam novu stranicu i nastavila dalje. Naravno da se rado prisjetim tih godina – bile su ispunjene nevjerojatnim trenucima, putovanjima i uspjesima, ali i odricanjima. No skijanje nikad nije bilo jedino što me definiralo. Znala sam da postoji i drugi život izvan toga i htjela sam ga istražiti.

Što ste radili nakon profesionalne sportske karijere?

Radila sam kao medijski koordinator za Međunarodnu skijašku federaciju (FIS), zatim kao menadžer za odnose sa sportašima u Međunarodnom olimpijskom odboru (IOC). Kad su došli obitelj i djeca, počela sam raditi kao konzultant u sportu i komunikacijama i sad radim za UEFA-u, Salomon, IOC, ITA i druge sportske organizacije. Dakle, sport nikad nisam napustila, samo se moj odnos prema njemu promijenio.

Na novoj funkciji u UEFA-i svakako vam je pomoglo odlično znanje nekoliko stranih jezika. Poznato je da ste poliglotkinja. Koliko jezika govorite?

Govorim tečno hrvatski, engleski, talijanski i francuski, a ako baš moram, mogu se snaći i na njemačkom i španjolskom. Jezici su mi zaista pomogli u karijeri – engleski je dominantan u svijetu sporta, ali kad s nekim možeš razgovarati na njegovom jeziku, odmah se lakše povežeš.


NEIZOSTAVNA MAMINA PODRŠKA

Vratimo se na vaše djetinjstvo koje ste proveli u Rijeci. Po čemu se najviše sjećate tog vremena?

...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2025 Klub Sušačana