Dvojica ljudi s nadimkom Ćiro obilježila su dio povijesti hrvatskog sporta. Trener svih trenera Miroslav Ćiro Blažević ostao je zapamćen kao osebujna ličnost i veliki šarmer. Bez ikakve sumnje – bio je jedan od medijski najprepoznatljivijih javnih osoba u Hrvatskoj.
Kao što je legendarni Ćiro Blažević bio sinonim za nogomet – tako je Zdravko Ćiro Kovačić postao još za svoje aktivne sportske karijere sinonim za vaterpolo, ali i sport općenito. Prvi je čovjek u povijesti jugoslavenskog i hrvatskog sporta koji je primljen u jednu međunarodnu kuću slave. Obojicu ih spaja Rijeka u kojoj je Blažević proveo nekoliko važnih godina svoje nogometne karijere kao igrač i trener. Povodom 100-godišnjice rođenja i 10-godišnjice smrti donosimo životnu priču o jednom od najznamenitijih Riječana u bogatoj povijesti grada. Posebno veliki doprinos i neizbrisiv trag tijekom života ostavio je u svom voljenom Sušaku!
Zdravko Kovačić rođen je prije 100 godina u Šibeniku, 5. srpnja 1925. U Grad Sušak doselio se s roditeljima i dvije godine starijom sestrom Dorom 1926. g., kao jednogodišnjak. Odrastao je na Pećinama u građansko-činovničkoj obitelji. Njegov otac Ljubo bio je službenik poduzeća Jadranska plovidba, rodom je iz Splita, a majka Carmen, rođena Marini, domaćica, rodom iz Trogira. Sestra Dora također je rođena u Trogiru. Po majčinoj strani obitelji bio je talijanskog podrijetla, iz ugledne i bogate trgovačke obitelji. Bili su mecene crkve Sv. Nikole i samostana karmelićanki u Trogiru. Nažalost, njegovog djeda Vincenza ubio je jedan partizan nakon Kapitulacije Italije, 1943. godine.
Zdravko, kojeg su svi znali pod nadimkom Ćiro, najranije djetinjstvo proveo je u iznajmljenom stanu u kući Geresdorfer u Istarskoj ulici (danas ulici J. P. Kamova). Sredinom 1930-ih njegovi roditelji izgradili su jednokatnu kuću na tadašnjem Šetalištu prijestolonasljednika Petra (danas Šetalište 13. divizije). Pučku školu pohađao je u ulici Podhumskih žrtava, preko puta tadašnje pošte. Po želji mame, šest godina učio je svirati violinu i došao do druge violine u orkestru, ali je nije volio svirati.
Jedan dio ljetnih praznika provodio je kod rodbine u Splitu i Trogiru. Bio je polaznik Klasične gimnazije u Sušaku.
U vrijeme II. svjetskog rata i talijanske okupacije Sušaka u teškim uvjetima maturirao je 1943. godine. Bez obzira što je rođen u Dalmaciji, osjećao se Primorcem – i to je naglašavao. Posebno je bio vezan za Sušak kojeg nikada nije htio trajno napustiti, iako je imao više prilika u životu.
U vrijeme njegovog odrastanja i rane mladosti Sušak je bio relativno mali grad na državnoj granici Kraljevine Jugoslavije i Italije. Usprkos tome postojao je bogat društveni život, a sport je zauzimao posebno mjesto sa svoja dva najpoznatija kluba Victorijom i Orijentom.
Volio je nogomet, ali se ipak odlučio za plivački sport. Sa sedam godina naučio je plivati, a već 1934. počeo je trenirati u podmlatku Victorije. Upravo je u Victoriji dobio svoj nadimak Ćiro, koji će ga pratiti cijeli život više nego pravo ime.
U vrijeme njegovih početaka Sušak je uz Ljubljanu, Split i Dubrovnik bio najjači plivački centar u državi. Zbog toga su se mnogi sušački dječaci i djevojčice opredijelili za taj sport.
Prvi javni nastup imao je s 12 godina, 1937. na popularnim pučkim natjecanjima. Uz njega je tada plivao i tri godine stariji Zvonimir Klemen (čiji smo životopis predstavili u našoj reviji prije desetak godina).
Za plivačku ekipu Victorije prvi je put nastupio sa 13 godina, 1938. godine u Crikvenici. Te iste godine seniorska ekipa Victorije osvojila je Jugoslavensko-talijansku plivačku i vaterpolsku ligu, što je bio povijesni rezultat za klub.
Do prvog značajnog uspjeha, ali i prekretnice u njegovoj sportskoj karijeri došlo je 1939. u Herceg Novom. Na juniorskom Prvenstvu Kraljevine Jugoslavije bio je s klubom prvak u ukupnom poretku plivačkog natjecanja. Tada je kao zamjena i prvi put branio za vaterpolsku ekipu i tako je počela njegova vratarska karijera.
...