U Istanbulu, ili Stambolu kako se nekoć govorilo, krajem 18. i početkom 19. stoljeća stanovali su i djelovali mnogi Europljani kao trgovci ili obrtnici, koji su ovamo dolazili u potrazi za zaradom, bilo kao stalno nastanjeni poduzetnici, poslovni ljudi ili povremeni migranti, kojima je zbog napornoga putovanja, loše prehrane i bolesti često bila potrebna ne samo socijalna već i medicinska pomoć.
Posebno su u Galati bili brojni migranti iz Dalmacije, tada najnerazvijenije pokrajine Habsburške Monarhije. Oni su ovamo pristizali u većem broju potaknuti visokim habsburškim porezima, centralizacijom, birokratizacijom, općom vojnom obavezom, te gospodarskom i poljoprivrednom krizom.1Osim toga u Istambulu je oduvijek bio veliki broj doseljenika s Apeninskoga poluotoka, koji su tvorili moćnu lokalnu trgovačku, kulturnu i jezičnu koloniju. Zahvaljujući tome što su se služili talijanskim jezikom, koji je na Mediteranu stoljećima bio svojevrsna lingua franca trgovaca, pomoraca i poduzetnika, Riječani su se bez većih problema mogli uklopiti u tu sredinu i kulturu, tradiciju i običaje.
Anton Filip Feliks Anderlich iz Rijeke doselio se u Istanbul već i prije velikoga vala migracija. Dana 27. travnja 1794. godine oženio se u Crkvi Sv. Antona Padovanskoga u Istambulu za Levantinku Elenu Calavagi (1777.-1837.) rođenu u Istanbulu, kćerku Georgia Calavagija (Calavassi, Chalavaggi), koja je bila pripadnica tamošnje katoličke trgovačke kolonije. Kumovi su im bili Pietro Rosa i Luigi Russo. Crkva svetog Antuna Padovanskog (turski: Sent Antuan Kilisesi), alternativno poznata kao Crkva Sant’Antonio di Padova ili S. Antonio di Padova, najveća je katolička crkva u Istanbulu. Nalazi se na aveniji ?stiklal u četvrti Beyo?lu.
Zajedno s crkvama Svete Marije Draperis (također na aveniji ?stiklal) i Sv. Petra i Pavla u Galati, bila je jedna od tri levantinske župe u Beyo?luu. Izvornu crkvu svetog Antuna Padovanskog sagradila je 1725. godine talijanska zajednica u Istanbulu, ali je kasnije srušena i zamijenjena sadašnjom zgradom koja je izgrađena na istom mjestu. Sadašnja bazilikanska crkva, zajedno sa susjednim stambenim zgradama (poznatim kao St. Antoine Apartmanlari) izgrađena je između 1906. i 1912. u venecijanskom neogotičkom stilu, ponovno od strane gradske talijanske zajednice (uglavnom sastavljena od ljudi genovskog i venecijanskog podrijetla, zajednica je početkom 20. stoljeća iznosila oko 40.000). Zgradu je dizajnirao levantinski arhitekt Giulio Mongeri.
RIMOKATOLIČKA CRKVA SVETOG ANTUNA PADOVANSKOG U ISTANBULU Iz braka Antona Filipa Feliksa Anderlicha i Jelene Calavagi (Calavassi) poteklo je ukupno petero djece: Pascal Joseph (oko 1795), Gesualdo (oko 1797), Giacomo (Jacobo, Jakov) (oko 1798.-1870.), Maria (oko 1800-1808.), koja je umrla kao djevojčica, i Georgio (oko 1811.-1869.), koji će se oženiti za Eufemiju (1806.-1871.). Svi su oni bili kršteni u spomenutoj crkvi Svetog Antuna Padovanskog.
Među svom djecom najpoznatiji i najuspješniji bio je Jakov Anderlich, koji se kao zlatar, draguljar i urar vremenom poprilično obogatio, te postao jedan od uglednijih poslovnih ljudi svoga doba, pripadnik lokalne građanske elite. Kao obrtnik, poduzetnik i trgovac vrlo se dobro snašao u gospodarskim konjunkturama. No, u njegovom slučaju poduzetnost je bila skladno povezana i usklađena sa velikodušnošću srca, sa solidarnošću prema onima potrebitima, tako da mu radi toga pripada posebno mjesto u bogatoj tradiciji riječke filantropije. Prema Vjeranu Kursaru Jakov se rodio u Rijeci, ali se već kao malo dijete zajedno sa svojim ocem i ostalom obitelji doselio u Istambul, gdje je proveo čitav život.
...