Rimsko doba
		 Arheološki ostaci iz prethistorijskog i antičkog, rimskog doba, svjedoče o 	naseljavanju teritorija na kojem se kasnije razvila Rijeka. Ako je bilo 	živih, bilo je i mrtvih te njihovih groblja, čije se lokacije mogu odrediti 	obzirom na arheološke iskopine pronađene uglavnom slučajno na današnjem 	Jadranskom trgu prilikom kopanja temelja za kasniju izgradnju Riječkog 	nebodera („casa torre“ 1939.-1943.) Iskopavanja su se u Rijeci sprovodila 	rijetko i nikad sustavno, ali zna se da ih je 1904. vodio R. Battaglia, 	1914. Comandini, zatim 1939. Ricardo Gigante i Roberti M. Mirabella te 	posljednja Radmila Matejčić 1962. godine. Time je locirano rimsko groblje na 	području ceste koja je vodila iz naselja prema zapadu, izvan gradskog 	područja starorimskog naselja na ušću Rječine, a prema rimskom običaju 	sahranjivanja uz frekventne ceste i prometnice. Na istom je terenu, uz obalu 	potoka Andrejšćica, bila je crkvica sv. Andrije pod kojom je, prilikom 	rušenja 1876. g., pronađen fragment podnog mozaika iz 6. st. s posvetom 	„udovice Agapi“, kao i ljudske kosti. 
		 Od 	srednjeg vijeka do baroka
		 Stanovništvo koje je kasnije obitavalo na 	riječkom području - Japodi, Avari, Iliri, Liburni - svoje su mrtve uglavnom 	kremirali, kao uostalom i Rimljani. Stanovnici četiriju kaštela oko Rijeke 	(Pulac, Sv. Katarina, Sv.Ivan i Kalvarija, čija su imena još prisutna u 	toponomastici grada) sahranjivali su mrtve unutar i izvan zidina 	jednostavnim ukopavanjem u zemlju u zgrčenom ili ležećem položaju. 
						| 			 Spiralni kompleks niša i 			pretinaca, Drenova, 21. st
 | 
	
		U kasnom srednjem vijeku i sve do sredine 18. st., dok je Rijeka bila samo 	unutar gradskog zidovlja, mrtvi su sahranjivani po crkvama ili u njihovu 	dvorištu i uza zidove u zajedničke grobnice (oko stare Katedrale, gradske 	Zborne crkve). Poštovani pripadnici klera i gradskog patricijata, kao i neki 	posebno zaslužni građani Rijeke, imali su privilegiju biti položeni u 	grobnice pod crkvenim tlom srednjeg broda ili pred oltarima bočnih brodova. 	Bratovštine koje su u crkvama postavile svoj oltar, također su pod njim u 	zajedničku grobnicu polagale svoje mrtve. Zahvaljujući još uvijek postojećim 	nadgrobnim pločama iz 18. st., dokumentirani su ukopi u staroj riječkoj 	katedrali Marijina uznesenja (47 grobova), u crkvi Sv. Vida (2 groba) i u 	crkvi Sv. Jeronima (23 groba).
	...