VLADIMIR ČERINA I ISUŠENA KALJUŽA 
Janko Polić Kamov (Sušak, 1886. – Barcelona, 1910.) u svojoj dvadesetprvoj godini (1907.) objavljuje, u vlastitoj nakladi, uz presudnu financijsku pomoć brata Vladimira, četiri knjižice: zbirke pjesama Psovka i Ištipana hartija, te dramske radove Tragedija mozgova i Na rođenoj grudi.
Kao što smo već pisali u prošlom broju, Milan Marjanović (Kastav, 1876. – Zagreb, 1955.), kritičar i urednik niza časopisa, vrlo pozitivno dočekao je Kamovljev radikalan iskorak. Nasuprot Marjanoviću Matoš ga je dočekao krajnje negativno, što je dovelo i do njihove vrlo oštre polemike.
Najbolji dio Kamovljeve poezije bio je posvećen njegovoj jedinoj pravoj ljubavi – Katarini Radošević – Kitty. Katarinu je upoznao poznajući njenog brata, a svog gimnazijskog kolegu, Miju Radoševića. Na njegovu veliku žalost Kitty se 1908. udala za Matu Malinara. Bračni par Malinar preselio se Zagreb gdje su pokrenuli Modernu biblioteku, kojoj je ona doprinijela s nekoliko prijevoda. Godine 1909. dobili su sina Anđelka. Iste godine Kamov je, poslije tri godine pisanja, dovršio revolucionarni roman Isušenu kažljužu.
Tako piše u pismu koje šalje iz Marseillea, 3. siječnja 1909., na Miju Radoševića i Matu Malinara: „Evo rukopisa gotovih za tisak: Isušena kaljuža (roman), Knjiga lakrdija (novele), Na Horlinom talamu (pjesme), Lirika i epika (pjesme), Samostanske drame (dramska studija), Čovječanstvo (komedija).“ (Urem, M.: Janko Polić Kamov, Dora Maar i hrvatska avangarda, Rijeka, 2006., str. 213)
...