Vladimir Nazor dolazi u Kastav u rujnu 1908. godine i ostaje ovdje do rujna 1918. – deset punih godina. Njegove kastavske godine neki opisuju gotovo kao kaznu i pokoru, te ga nazivaju kastavskim pustinjakom, no te su godine obilježene najplodnijim Nazorovim radom, tijekom kojih dosiže vrhunac svoga stvaralaštva.
Nazor dolazi kao profesor i poslije ravnatelj tek osnovanog Učiteljišta – Muške učiteljske škole. O njegovim opsežnim obavezama u Školi svjedoče njegova pisma i dopisi iz kojih se vidi posvećenost učiteljskom radu, briga i suosjećanje koje osjeća za svoje učenike. Zaokuplja ga i izgradnja nove zgrade Učiteljske škole, koja je u iščekivanju trajnog rješenja godinama smještena u prostorijama Narodnog doma na Vidikovcu. Nazor je strastan graditelj – poslije gradi i svoju vilu u Zagrebu, te obnavlja roditeljsku kuću na Braču.
U vrijeme Prvog svjetskog rata mora se suočiti i s ratnim nestašicama i nevoljama koje pogađaju Kastav i Učiteljište, koje je sasvim opustjelo, jer je većina učenika morala na bojište, pa je krajem rata maturiralo samo nekoliko djevojaka. Škola je zbog raznih nepovoljnih okolnosti jedva nadživjela rat i Austriju, no to se više nije ticalo Nazora – on krajem rata odlazi u Zagreb.
Iako je bio zatvoren čovjek, uključivao se u mjesna zbivanja. Odmah nakon dolaska u Grad, zajedno s općinskim načelnikom Kazimirom Jelušićem priređuje Spomenicu, objavljenu u spomen na šezdeseti rođendan narodnog zastupnika Vjekoslava Spinčića. Drži i predavanja roditeljima učenika pučke škole koje uvjerava u potrebu suradnje s učiteljima, uvjeren da je za odgoj djece iznimno važno postići suradnju između škole i roditeljskog doma. Uključuje se čak i u mesopusna zbivanja. Govori se da su Nazorove čak i neke karnevalske pošalice sačuvane u ostavštini Milana Brozovića, višedesetljetnog ravnatelja Stručne škole obrtnog risanja, poznatije pod nazivom Delavska škola.
Uz brojne obaveze u Školi i u obitelji – s njime u Kastvu žive roditelji, sestre i nećaci – Nazor se posvećuje i pisanju. Nakon dolaska u Istru, još 1903. g., nastoji se čim temeljitije uživjeti u novo okruženje, pa proučava istarsku povijest i istarske legende. Već su ga se u mladosti, uz klasičnu mitologiju, naročito dojmile i staroslavenska mitologija i narodne priče, te je opsjednut svojevrsnim historizmom, mitovima i mitskim bićima. Sva mu je priroda prožeta panteizmom, svugdje oko sebe vidi bogove, satire i vile.
...