Rebelijanska linija riječke kulture, one klasične i one popularne, združenih za potrebe ovoga teksta prema današnjim navadama u jedno promatrano tijelo, trajnožareća je činjenica koja se odlikuje uvjerljivim pritocima, a punk bend Paraf jedan je od njezinih najbučnijih pritoka, doslovce i metaforički. U priči o njemu to je bilo jasno od prve sekvence. Stupivši na scenu kao prvorazredan novum, glazbena buka s njegovim izvođačkim potpisom smjesta je zaparala uši domaćih rock-tradicionalista, a o nekim drugim segmentima publikuma – posebno onima koji se pitaju što je muškarac bez stegnute kravate & političke fotelje (te slijedom logike poretka, u posljedičnoj izvedenici: bez nataknute šapke & policijskog pendreka) – da i ne govorim. 
Ništa u tomu ne mijenja činjenica što se punk u konačnici kao praksa sveo, kako to netko svojedobno primijeti, na simboličan kamen bačen u lice sustava, što će reći kamen koji prirodu toga sustava promijeniti ne može. Budem li zločesto istinoljubiv à la Johnny Rotten, nadovezat ću se tvrdnjom kako ne može zato što za njega nema nade, ta sustav je groblje onoga što zovemo nadom, o čemu slogan Rottenovih Sex Pistolsa kaže svoje: No future! Pa ipak – vidjeti ono što se ne smije, štoviše, ponuditi okruženju zrcalo da se i ono vidi, takvo kakvo jest, dvolično i nasilno, ukratko nepopravljivo ružno, to nipošto nije simbolična, dječja igra. Biti tako snažan, znači ne biti dijete.
To je krucijalan razlog zašto je priča o bendu Paraf još jedno sjajno poglavlje rebelijanskog odjeljka riječke kulture, u njegovu slučaju pankerske potkulture.
Insajderi vele kako riječki punk nije nastao, niti prvi put javno zakoračio nastupom trija Paraf u riječkoj Zajednici Talijana Circolo 22. ožujka 1978. – taj se datum može smatrati premijerom Parafa, dok je pretpremijera, u obliku nenajavljenog glazbenog istupa trojke u Parku Vladimira Nazora (danas Nikole Hosta) odigrana ljeta 1977. – ali priznaju kako je upravo ono što se dogodilo u Circolu bilo okidač za eksploziju koja je promijenila ama baš sve. Naravno, govorim o ovdašnjem rockerskom miljeu, premda ni izdaleka, ustvrdih već, nije riječ samo o njemu. Priča o isprva ortodoksnom punk, nedugo potom i postpunk bendu Paraf s toga se mjesta ekspresnom brzinom proširila koordinatama koje višestruko prelaze okvire notnog crtovlja. Mnogi i danas punk ne vide kao glazbeni, već ponajprije kao sociološki, ako ne i politički događaj, za što im je čak iz najtvrdoglavije vizure teško osporiti barem dio argumenata.
Podsjećanje na početke punka u nas ima ovih dana svoj formalni povod, s njime u mislima krenimo u rekonstrukciju inkriminirane večeri u Circolu.
...