Kad je krajem prošle godine, u 87. godini života u SAD-u preminuo legendarni psiholog Mihaly Csikszentmihalyi, vodeći predstavnik tzv. pozitivne psihologije i otac „flow“ teorije, rijetki Riječani znali su da nas je napustila jedna od najpoznatijih osoba ikad rođenih u Rijeci.
Mađarsko-američki psiholog uveo je u znanost i psihologiju, još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, koncept univerzalno poznat pod engleskim nazivom „flow“ (doslovan prijevod na hrvatski je „tok“): stanje svijesti u kojem osoba postiže toliko intenzivnu razinu koncentracije i udubljenosti u aktivnost koju čini, uz potpuni osjećaj kontrole, da postaje potpuno nesvjesna svih vanjskih podražaja. Takvi se trenuci događaju kad su naši fizički i mentalni kapaciteti razvučeni do limita u postizanju cilja koji smatramo važnim, a mogu se dogoditi, isticao je Csikszentmihalyi, u bilo kojoj aktivnosti koja nas zaokuplja. Csikszentmihalyi je svojim istraživanjima krenuo korak dalje od tada popularne teorije Abrahama Maslowa o samoaktualizaciji kao najoptimalnijoj ljudskoj potrebi koja, međutim, može biti zadovoljena tek kada su zadovoljene „osnovnije“ životne potrebe poput fizioloških potreba i sigurnosti. No u mnogim situacijama, kao što su siromaštvo ili ratni uvjeti, ljudi su svejedno bili u stanju postići zadovoljstvo i osjećaj ispunjenosti, a tajna je u tome, tvrdio je Csikszentmihalyi, što smo gotovo pa biološki „programirani“ da uživamo u rješavanju problema i razvijanju svojih potencijala.
Flow kao teorija koja u širem kontekstu govori o postizanju sreće, utjecala je ne samo na razvoj određenog pravca psihologije, već je danas rasprostranjen koncept i na području sociologije i antropologije, te se njene postavke i dalje redovito koriste u raznim područjima života – od sporta do poslovanja i uvelike su prisutne u popularnoj kulturi.Zašto je u široj riječkoj javnosti donedavno bilo slabo poznato da je autor flowa i „psiholog opsjednut srećom“ – kako su mu svojedobno tepali američki mediji – rođen u Rijeci, ostat će misterij, posebice jer je sama ta informacija već odavno dobro poznata u riječkim akademskim krugovima. Mihaly Csikszentmihalyi rođen je 1934. godine na današnjoj riječkoj adresi Splitska 2, gdje je njegov otac Alfréd Csíkszentmihály radio kao mađarski konzul. Obitelj se tek nekoliko godina zadržala u Rijeci jer je Alfred u godinama koje su slijedile diplomatski posao obavljao u više talijanskih gradova, sve dok 1948. godine nije imenovan mađarskim konzulom u Rimu.
Život u doba 2. svjetskog rata ostavio je traga na mladog Mikalyja i utjecao je na njegova kasnija promišljanja o ljudskoj potrazi za srećom. U razgovoru za američki Omni magazin iz 1995. Godine, Csíkszentmihály pojašnjava kako je obitelj u ratu izgubila veliki broj članova uže i šire rodbine i prijatelja. Jedan od Mikalyjeve starije braće prisiljen je da se u Budimpešti kao student bori protiv Rusa i ubrzo je ubijen, a drugog su Rusi zarobili na ulici i poslali na prisilni rad u rudniku u Sibiru. U to doba otkrio sam šah kao magični način ulaska u svijet u kojem sve te strahote nisu postojale. Satima bih se fokusirao unutar druge realnosti koja je imala jasna pravila i ciljeve. Druga djeca mojih godina nisu igrala šah, pa bih igrao s očevim kolegama s posla. Obično bih pobjeđivao, što me dodatno poticalo, prisjećao se Csíkszentmihály. Kao tinejdžer, s 15 godina, sličnu će satisfakciju pronaći u penjanju.
...