SUŠAČKA REVIJA broj 44

 


ličnosti

ĐURO ČERVAR

Amir Muzur

ISTRANIN, OPATIJAC, SUŠAČANIN

    Među onim siromasima koje je Juraj Dobrila dao školovati o svom trošku i tako otpravio u pravcu bitno drugačijem od onoga koji im je namijenila prosječna istarska kmečka sudba, zatekao se i Đuro Červar.

    Osmog ožujka godine Gospodnje 1877. podlegao je sepsi, koja se razvila nakon što mu je mlinsko kolo smrskalo ruku i desno rame, Mijo Červar, muž Dobriline nećakinje. Červari u Istri imaju ishodište u selu Červari, lociranom otprilike 4 km sjeverno od Kanfanara (3 km od ruševina Dvigrada, 5 km južno od Sv. Petra u Šumi), u kojemu se, oko postojećih deset kućnih brojeva, svi živući Červari svakog ljeta početkom kolovoza uz svetkovinu okupljaju i dan-danas na »Veloj fešte«.

    Uz zavjet »Dok budem živ bolit će me srdce za-nj«, Dobrila je preuzeo brigu nad Mijinim malim sinom Đurom, rođenim 1876. na biskupskom imanju u selu Červar kod Poreča. Đuro Červar će, zajedno s bratom Šimom, biti odgojen u Bermu, kamo je njihovu majku poslao sam Dobrila, »da se ne potalijanči i postane građankom«.

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana