SUŠAČKA REVIJA broj 44

 


kazalište

STVARANJE NOVIH MITOVA

Lidija Zozoli

    Nakon uspješne premijere Karoline Riječke koju je u HNK Ivana pl. Zajca prema motivima istoimene Gervaisove drame osmislio i postavio redatelj Lary Zappia teško je govoriti o problematici koncepta estradizacije kazališne umjetnosti. Naime, estradizacija automatski povlači negativan kontekst uključivanja estradnih pjevača (ili elemenata) u kazališne projekte s namjerom popularizacije kazališta ili pak s namjerom povećanja prihoda na blagajni kazališta. U svakom slučaju, u Rijeci su u djelo uspješno provedene obje namjere, ako je suditi po brojnim novinskim napisima te rasprodanim premijernim i repriznim izvedbama ovog glazbeno-scenskog projekta u kojem sudjeluje trenutno najpopularnija hrvatska estradna umjetnica Severina i, što je u ovom slučaju manje važno, glumački te dio baletnog i dio opernog ansambla HNK Ivana pl. Zajca.
    Za čitav ovaj produkcijski pothvat zaslužna je nova intendantica HNK Ivana pl. Zajca Mani Gotovac, koja je još prije preuzimanja mjesta intendanta izazvala brojne polemike, ne samo u Rijeci, najavljivanjem velike i spektakularne suradnje sa Severinom. Gospođa Mani Gotovac nudila je Severini posao u kazalištu još u HNK u Splitu, no do realizacije dramskog projekta u kojem bi Severina igrala zapaženiju ulogu nije došlo. Glasine kažu zbog nepristajanja dramskog ansambla na takve repertoarne egzibicije.
    Prilikom najavljivanja programa koji će nastojati realizirati za vrijeme svoga mandata u Rijeci, Mani Gotovac spominjala je niz Verdijevih opera te djela Mascagnija, Masseneta, Puccinija, Rossinija, Mozarta, Biseta, Poulanca, Gotovca, Berse, Papandopula, Bernsteina, Gershwina, Kuntarića, Theodorakisa. U dramskom repertoaru bilo je riječi o Ravenhillu, Von Mayenburgu, Travenu, Harroweru i klasicima u koje gospođa Gotovac uvrštava Bettija, Čehova, Euripida, Dumasa, Fassbindera, Gogolja, Shakespearea i Williamsa, te o tzv. »riječkom ciklusu« klasike u kojem su sljedeći autori: Gervais, Horvath, Kumičić, Kamov. Dakle, Gervais. Riječki klasik Drago Gervais napisao je komediju Karolina Riječka 1952. godine, posvetivši je Karolini Belinić. Ova lijepa i mlada Riječanka je 1813. godine spasila Rijeku od bombardiranja engleske vojske tako što se s engleskim admiralom susrela »u četiri oka«. U Gervaisovoj komediji nema detalja o susretu, pa je to što se na brodu događalo ostalo Karolininom i admiralovom tajnom, ali i temom gradskog ogovaranja s osudama, podsmijehom, divljenjem i zahvalnošću. Predstava Karolina Riječka nastoji se baviti upravo tom, izostavljenom i prešućenom, tajnom susreta Karoline i admirala na vrlo spektakularan način koji će zanimati najširi krug publike. Onaj tip publike koji češće čita ženske magazine nego dnevne novine i koji u kazalište ide samo ukoliko je predstava dovoljno razvikana agresivnom medijskom promocijom. A nova intendantica HNK u Rijeci izuzetno je umješna upravo u medijskom eksponiranju vlastitog rada i rada kazališta u kojem je ravnateljica. Kao podsjetnik valja navesti da je u vrijeme njenog ravnateljevanja Teatrom & TD ovo kazalište imalo festival koji je, na kraju, postao sam sebi svrhom (posljednji je bio revija predstava Teatra & TD), dok se o predstavama i radu HNK u Splitu više pisalo u protekle četiri godine nego u proteklih petnaestak. Kontekst nije bitan, bitno je da se piše, bilo pozitivno ili negativno, a kazalište bez intrige nije kazalište, parafraze su rečenice koje je Mani Gotovac najčešće izgovarala.
                       

                                O PREDSTAVI I SHOW BUSINESU

    Kazališna predstava Karolina Riječka uzima dramu Drage Gervaisa tek kao motiv jer u doradu originalne Gervaisove komedije svoje je prste upleo i redatelj Lary Zappia. Redatelj – dramaturg zamislio je Karolinu Riječku kao Juditu 20. stoljeća, dodavši izvornom tekstu nešto od engleskog pisca Howarda Barkera, i nešto vlastitih promišljanja biblijske priče o Juditi i Holofernu. Lary Zappia tako je pokušao priču o lijepoj Riječanki koja je, zavevši engleskog admirala, spasila Rijeku, povezati sa starijim i biblijskim i starohrvatskim predloškom.


Odaziv publike na predstave poput Kariline Riječke u kojima gostuju poznati pjevači
 najveći je poticaj kazalištima da se češće upuštaju u takvu vrstu projekata

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2017 Klub Sušačana