SUŠAČKA REVIJA broj 49

 


VIJESTI IZ PROŠLOSTI

Saša Dmitrović

 
1930

ERAZMO BARČIĆ

O stogodišnjici njegova rođenja

   Nihil est annis velocius – ništa nije brže od godina t.j. od vremena. Vrijeme juri i u novim generacijama sve više blijede i gube svoje konture i historični dogadjaji i markantne ličnosti.
   Generacija koja je bila savremenikom prilika podržava živu uspomenu, dok potonje, novije i najnovije generacije poznaju ih tek iz mrtva slova, iz knjiga. A često je i do toga teško doći, ako se ovako prigodice ne uskrise likovi i velikih hrvatskih ljudi i ocrta njihov rad i djelovanje. Takva se prigoda pružila povodom stogodišnjice rodjenja jednoga od najzaslužnijih naših muževa, Erazma Barčića. Tko je bio Erazmo Barčić? Ako se na to odgovori, da su ga suvremenici nazivali »riječkim lavom«, u te je dvije riječi rečeno mnogo. Značilo je to, da je bio nesalomivi borac, da se održi hrvatski karakter grada Rijeke, a tome je on posvetio sav svoj život i sav svoj rad. Barčić se rodio u Rijeci 1830., i proživio mladost u doba, kad su Grci stekli slobodu, kad se u Italiji razmahao pokret za ujedinjenje i kad je odjek francuske revolucije palio luči slobode kod podjarmljenih naroda. Školski odgoj u talijanskom jeziku ga je samo ojačao. Posvetio se pravu i bio odvjetnikom. Godina 1848. povukla je i njega u svoj vrtlog. Kad je povraćen ustav g. 1860. javlja se Barčić djelom »La voce di un patriota« (Glas otadžbenika) u kome jakim dokazalima političko pravne naravi izlaže pripadnost Rijeke Hrvatskoj. Slijedeće godine sastaje se prigodom razvića hrvatske zastave na Grobničkom polju s drom Antom Starčevićem. U to doba počinje jak pokret za sjedinjenje Rijeke sa Mađarskom i počinju progoni Hrvata i hrvatskog jezika na Rijeci. Devedesetih godina Mađari su dojadili Ungarezima (Fiumani!) na Rijeci, da su učinili kompromis sa Barčićem i on je došao u gradsko zastupstvo sa Gjurom Vranycanijem. A kad je u prvoj sjednici govorio hrvatski, bilo je gradsko zastupstvo raspušteno. Barčić je bio biran u raznim kotarima kao pravaški zastupnik, a u stranci je prava ostao gotovo do osnutka hrvatsko-srpske koalicije i tada je već stao zagovarati slogu Hrvata i Srba. Postao je junakom dana, kad je u historičkoj sjednici hrvatskog sabora (12. ožujka 1908.) sjedeći kao dobni predsjednik na predsjedničkoj stolici zagrmio tadašnjim vlastodržcima: Van tudjinci! To je bio tako velik čin, da je sabor bio iza toga odgodjen na dvije godine. Do tada se nitko nije usudio ovako junački i muževno doviknuti Mađarima u hrvatskoj sabornici. Radeći dugo na ideji sloge Hrvata i Srba stajao je u vezi s uvaženim političarima svog doba. Mnogo je općio s biskupom Strossmayerom, dok se je u Opatiji sastajao s bivšim srpskim liberalnim ministrom predsjednikom Jovanom Ristićem. Podržavao je i vezu s knezom Crne Gore Nikolom koji mu je slao na Rijeku svoje emisare. Barčić je bio izvrstan govornik i formom i dikcijom i dubinama misli.

PROSLAVA STOGODIŠNJICE ROĐENJA
BRAĆE BAŠTIJAN

     Dana 18. svibnja o.g. proslavila je cijela Kastavština svečano proslavu 100. godišnjice rođenja istarskih narodnih radnika Matka i Ivana Baštijana. Na njihovoj rodnoj kući u selu Baštijanima kod Sv. Mateja u Kastavštini na svečani je način u prisutnosti podbana dr. Šilovića i mnogih drugih odličnika otkrivena spomen – ploča, koju je izradio strukovni učitelj u Kastvu g. Milan Brozović. – Samo otkriće izvela je na zamolbu slavosnog odbora gđa Tinka Šilović.


 

Matko Baštijan

Ivan Baštijan

             SVEČANI POGREB MATKA LAGINJE


Djaci Istrani iznose lijes iz paviljona

   Posljednja počast velikom borcu za narodna prava dr. Matku Laginji, odana je najsvečanije. Nepregledne hiljade ljudi, medju njima 2500 Istrana, otpratile su 21. o. mj. (ožujka op.pr.) ostatke prezaslužnoga mužda do vječnog počivališta. Počevši od zastupnika Njegovog Veličanstva kralja, generala Matića, i bana dra. Šilovića, redali su se dostojanstvenici, svećanstvo, kulturni radnici, razna društva, institucije, gradski predstavnici na čelu s načelnikom itd. Pred Umjetničkim paviljonom, gdje je bio izložen lijes s pokojnikom, govorio je načelnik dr. Srkulj, zatim Istranin, školski nadzornik u mirovini i književnik Ante Dukić te Kerubin Šegvić, a onda je krenula nepregledna žalobna povorka gradskim ulicama put Mirogoja, kroz gusti špalir općinstva. Nakon blagoslova mrtvog tijela prvi je govorio odvjetnik dr. F. Brnčić u ime istarske kolonije, zatim bivši ministar dr. Ž. Petričić, a posljednji A. Rojnić u ime istarskih omladinaca. Pjevačko društvo »Kolo« pjevalo je tužaljke.        

     Sada živi na Sušaku mladi Splićanin Boško, samouk glazbenik i skladatelj. Nedavno je poduzeće His Master's Voice izdalo gramofonsku ploču s Lulićevim tangom »Passion«, te foxtrotom »Moulin Rouge«, koja je postigla silan uspjeh. Skladatelj izlazi pod pseudonimom L.B. Luligorg, a ploča se može dobiti i kod nas. U Splitu je bio glavni aranžer Gusarevog doma. Od malih je nogu igrao glasovir samo po sluhu, jer nema strpljenja da uči. Za mladih dana bio je Split pun Tijardovića, Paljetka i Lulića sa gitarom, violinom i mandolinom s noćnim serenadama – Osim spomenute ploče Lulić je spremio i druge kompozicije tanga, foxtrota i valsa pa se predstavio kao domaći skladatelj modernog plesno-glazbenog genrea.

IZ
UMJETNIČKIH
 KRUGOVA

ELITNI PLES U KAVANI
 "ESPLANADE"
U CRIKVENICI

Hotelijer kavane i hotela »Esplanade« u Crikvenici, gospodin Dattler priredio je nedavno sjajnu zabavu i ples u svojim prostorijama. Naše slike prikazuju zgradu Esplanade i dvije grupe dama i gospode s te zabave.

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2022 Klub Sušačana