SUŠAČKA REVIJA broj 49

 


razgovori

RIJEKA ĆE OPET BITI MAGNET

Alen Čemeljić

Rijeka 21. stoljeća, općeprihvaćen je stav, znatno će se razlikovati od industrijske Rijeke u prošlom stoljeću. Velikih industrijskih poduzeća u Rijeci više nema, od starih proizvodnih sustava ostali su Luka i brodogradilišta. Luka se razvija, za dvije godine Rijeka bi trebala dobiti i modernu putničku luku, a grad se kroz Rijeka Gateway Projekt otvara moru. Umjesto velikih proizvodnih sustava grad na Kvarneru trebao bi udomiti srednje poduzetništvo i brojna mala poduzeća, neka od njih utemeljena na znanstvenim spoznajama iz riječkih laboratorija koji djeluju ili će djelovati u okviru Sveučilišta. Rijeka umjesto grada industrije postaje, ili to treba postati, gradom znanosti. Na Trsatu gdje više ne stanuje vojska niknut će grad mladih, grad studenata od kojih će one najbolje Rijeka pokušati zadržati. Izgradnja sveučilišnog kampusa i Gateway Projekt već sada određuju razvoj Rijeke u godinama koje dolaze i u kojima će, nadati se je, grad na Kvarneru zasjati punim sjajem. Stoga su demilitarizacija Rijeke i početak izgradnje kampusa na Trsatu koji postaje studentskim gradićem bili više nego dobar povod za razgovor s rektorom Sveučilišta u Rijeci akademikom Danijelom Rukavinom.


Rektor sveučilišta u Rijeci akademik Danijel Rukavina

   

Gospodine rektore, zanimljive su zemljopisne činjenice iz Vašeg životopisa. Naime, rođeni ste u Sarajevu, studirali ste u Zagrebu, a znanstvenu karijeru ostvarujete u Rijeci. Isto tako zanimljivo je da ste na Zavodu za fiziologiju i imunologiju prisutni duže od četrdeset godina.
     Moj otac je rodom iz Hrvatskog polja kod Otočca. Krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća radio je kao financijski službenik u graničnoj postaji u Kastvu. Zatim je premješten u Bosnu, gdje se oženio i u Sarajevu smo rođeni i moja sestra i brat i ja. Roditelji su se, međutim, željeli vratiti u Hrvatsku i uvijek su govorili o dolasku u Rijeku. To je naročito željela moja majka, što su i ostvarili 1958. godine.
    Studirao sam medicinu u Zagrebu i diplomirao koncem 1961. godine. U Rijeci je tek bio osnovan Medicinski fakultet i na zavodima temeljnih medicinskih znanosti nije bilo znanstvenog kadra. Nastavnici iz Zagreba dolazili su povremeno održavati nastavu, a Zavod za fiziologiju honorarno je vodio prof. dr. Ljubomir Božović. Na Zavodu je tada bila stalno zaposlena samo jedna spremačica. Profesor Božović me pozvao da počnem raditi volonterski dok se ne riješi administrativni postupak za prijem na mjesto asistenta. Tako sam na Zavodu za fiziologiju počeo raditi 1. veljače 1962. godine i ostao do današnjih dana. U tom razdoblju, gotovo 28 godina, obnašam i dužnost predstojnika. Znanstveni rad, rad sa studentima i cjelokupno akademsko okruženje oduševilo me i dalo mi toliko prostora za kreativan rad da nikada nisam pomislio promijeniti posao. Izuzetno sam zadovoljan kada danas gledam razvojni put koji je prošao Zavod, od praznih prostora do laboratorija punih mladih ljudi koji su postigli najviše znanstvene titule. Zavod je postao pravim rasadnikom vrhunskih kadrova na Medicinskom fakultetu i u kliničkoj medicini. Danas je Zavod za fiziologiju i imunologiju najveća istraživačka jedinica na Medicinskom fakultetu, s velikim ugledom u međunarodnoj znanstvenoj zajednici, a u Hrvatskoj je na samom vrhu među sveučilišnim zavodima slične veličine. Ilustrirao bih to primjerom da su nastavnici Zavoda dobili velik broj domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja, a dodijeljene su im i četiri državne godišnje nagrade za znanost i jedna državna nagrada za životno djelo u znanosti. Takvom rastu i razvoju Zavoda značajan doprinos dali su profesori Medicinskog fakulteta iz Zagreba dr. Ljubomir Božović i dr. Nikša Alegretti, a posebno prof. dr. Šime Vlahović, prvi stalni nastavnik i predstojnik Zavoda.
    Čovjek ste znanosti u gradu koji postaje gradom znanosti. Kako vidite Rijeku u budućnosti, odnosno koliko će i kako, prema Vašem mišljenju, dinamičan razvoj Sveučilišta utjecati na razvoj grada?
    Ujedinjena Europa se gradi kao društvo znanja, a cilj je Hrvatske što prije postati ravnopravnom članicom. Cjelokupni obrazovni sustav, sveučilište i znanstvene institucije čine temelj društva znanja. Prema tome, dinamičan razvoj Sveučilišta omogućit će promišljanje razvoja Rijeke temeljeno na znanju i na novim tehnologijama. Stoga na Rijeku u budućnosti gledam s velikim optimizmom. Rijeka izlazi iz duboke krize u koju je ušla pri kraju prošlog stoljeća i stvara pretpostavke za uključenje u glavne tijekove europskog razvoja u 21. stoljeću. Rekao bih da bi mogla imati sličnu poziciju kao Rijeka na početku 20. stoljeća. Razvoj Rijeke ne može se temeljiti na povratku na tehnologije i industrije koje su propale, bez obzira da li je tako moralo biti ili su se još mogle održavati, jer one ne mogu dati dodatnu vrijednost koja bi donijela prosperitet koji već sada Europa ima. Hrvatska ulaže maksimalne napore da se što prije uključi u Europu koja se želi graditi kao društvo socijalnog blagostanja temeljenog na znanju. Na početku 2005. godine Europska komisija u strateškim ciljevima za razdoblje 2005.-2009. ističe da društvo blagostanja treba graditi kroz veći rast, posebno stvaranjem novih i boljih radnih mjesta. Izuzetno cijene pokretače rasta: istraživanje i razvoj, moderne tehnologije, najviše vještine, a u preporuci Europske komisije ističe se potreba značajnog povećanja investicije u visoko školstvo. Europa želi postati mnogo privlačnija za istraživače i znanstvenike, te osigurati da se plodovi istraživanja efikasno prenose na kompanije.


Prvonagrađeni rad autora Darija Gabrića na natječaju za urbanističko-arhitektonsko rješenje sveučilišnog kampusa u Rijeci

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2022 Klub Sušačana