SUŠAČKA REVIJA broj 53

 


književnost

PJESNIK IZ GERVAISOVE ULICE

Kim Cuculić

    Nagrada Drago Gervais za najbolje objavljeno književno djelo na čakavštini prošle je godine pripala istaknutom pjesniku Davidu Kabalinu, koji je nagrađen za pjesničko-proznu knjigu Barčica j’armana, slebron okovana, u izdanju Ustanove Ivan Matetić Ronjgov i Graftradea iz Rijeke. To je Kabalinova petnaesta knjiga, a početkom ove godine Adamić mu je objavio i šesnaesti naslov – pjesničko-proznu knjigu Ne zahajaj, sunašce moje! Ovaj iznimno plodan autor ušao je u 88. godinu života i još uvijek ne posustaje u pisanju. Zapravo je neobično da je David Kabalin tek sada dobio svog prvog “Gervaisa”, što predstavlja neku vrstu priznanja cijeloj generaciji pjesnika koji su stasali uz Dragu Gervaisa. Kabalin je, naime, i osobno poznavao Gervaisa, a neobična je koincidencija što danas David Kabalin sa suprugom Sonjom, s kojom će uskoro proslaviti 60. godišnjicu braka, živi u riječkoj ulici koja nosi ime velikog čakavskog barda po kojemu je nagrada nazvana. Stan na drugom katu višekatnice u Ulici Drage Gervaisa ispunjen je uspomenama na članove obitelji i drage prijatelje, dok se u radnoj sobi Davida Kabalina na svakom koraku može naići na detalje koji ga povezuju s njegovim rodnim Novim Vinodolskim. Kao veliki zaljubljenik u more Kabalin, kojega od milja zovu Daša, sretan je što s balkona, kao na dlanu, može promatrati Kvarner, a povjerio nam se da ima sreću što mu zgrada budućeg WTC-a nije zaklonila pogled.

SR Što vam znači nagrada koja nosi ime vašeg velikog prijatelja i kolege po peru?

    Nagrada Drago Gervais važna mi je prije svega iz sentimentalnih razloga, jer me podsjeća na Gervaisa i njegov specifičan život u kojem se zanosio kombiniranjem motiva za svoje pjesme. To daje posebnu dragost i vrijednost ovoj nagradi. Mislim da će ona utjecati i na cijeli niz mladih ljudi koji ne zaboravljaju čakavštinu.

SR Kakva vas sjećanja vežu uz Gervaisa?

    On je bio jedan vrlo duhovit čovjek. To se vidi i iz njegove poezije u koju sam se zaljubio. Postali smo prijatelji, s vremenom dobri kao braća. Imam cijeli niz njegovih pjesama, a uz Gervaisa me vežu i jako lijepa sjećanja. U zadnjim godinama rata bio sam iz mornarice prebačen u Beograd, za pomoćnika ministra u prvoj vladi Jugoslavije. Ondje sam zatekao Ivana Matetića Ronjgova, a u Beogradu su bili i Drago Gervais i Mate Balota. Naime, Gervais je u vrijeme NDH službovao u Bjelovaru, pa je od straha prešao u Beograd. Tako sam u Beogradu našao drago društvo i proveli smo puno lijepih zajedničkih dana, koliko je to u vrijeme rata uopće bilo moguće.

    David Kabalin rođen je u Novom Vinodolskom 1918. godine. U rodnom je gradu završio osnovnu školu, gimnaziju u Sušaku, a studij šumarstva u Zagrebu. Sredinom tridesetih godina počinje se javljati čakavskim stihovima, najprije u sušačkim krugovima, a nakon sjedinjenja Istre i Rijeke s maticom Hrvatskom, u novinama i časopisima Rijeke i Pule. Od 1967. do danas objavio je šesnaest knjiga poezije i kraćih proza (Plovi brode, široko ti more; Kolo mažurane; Pivanja i govorenja; Moj grad kameniti; Moje strune; Pomalko prohaja deveti križ; Nagnulo se j’ drivce orihovo; Dedove pojidi i veselja…). Služeći se uglavnom lokalnom novljanskom čakavštinom, a katkad i standardom, Kabalin u svojoj poeziji ostaje privržen tradicionalnim vrednotama zavičajnog kulturnog kruga. Crpi nadahnuće iz povijesti, narodnog života i drevnih običaja, a presudno je utjecalo na njega usmeno stvaralaštvo, osobito Mažuranići. Pjesme su mu uvrštene u više izbora i antologija hrvatskoga pjesništva. Dobitnik je nagrada za životno djelo Grada Rijeke i Novog Vinodolskog.

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2018 Klub Sušačana