SUŠAČKA REVIJA broj 53

povijest

VIJESTI IZ PROŠLOSTI

Saša Dmitrović

1933

VJEKOSLAV SPINČIĆ Treći od istarskog trolista velikih boraca i rodoljuba , Vjekoslav Spinčić, odijelio se je od ovoga svijeta i preselio k Matku Mandiću i Matku Laginji na drugi, bolji. Biografija ovih triju prvaka ujedno je i veliki dio novije povijesti istarskog naroda. Mandić, Laginja i Spinčić i narod bijahu jedno. Oni su redom umirali, a umrla je i Istra. Spinčić se nadao u njeno uskrsnuće i s tom nadom legao u grob. Punih je pedeset godina djelovao Spinčić kao javni radnik, učitelj, svećenik i pisac, buditelj i govornik. U malo riječi evo života velikog i prezaslužnog našeg čovjeka: Rodio se 23. listopada 1848. u Kastvu u Istri. Gimnaziju je polazio na Rijeci, teologiju u Trstu i Gorici. G.1871. postao je svećenik. Poslije toga izučavao je povijest i zemljopis u Pragu i Beču. G.1876. je započeo služiti kao srednjoškolski nastavnik u Kopru. G.1882. do 1887. bio je školski nadzornik. Dok je još bio nastavnik počeo se baviti narodnim i političkim radom zajedno sa istarskim patriotima Mandićem i drom. Laginjom. God. 1882. bio je izabran za narodnog zastupnika na istarskom saboru. Godine 1889. je izabran za člana istarskog zemaljskog odbora, prvi od Hrvata i Slovenaca Istre. God. 1899. izabran je za zastupnika na carevinskom vijeću u Beču, čiji je član ostao do sloma Austro-Ugarske. Iste godine bio je otpušten iz službe što je kao vodja istarskih Hrvata povodom izložbe u Zagrebu izrekao želju za zajednicu svih Hrvata. Spinčić je stekao velikih zasluga kao predsjednik Družbe sv. Ćirila i Metoda u Istri i kao publicist u „Našoj Slozi“ i tršćanskoj „Edinosti“.

20. GODIŠNJICA SMRTI ERAZMA BARČIĆA          Dana 5. travnja navršilo se 20 godina od smrti riječkog patricija i hrvatskog rodoljuba, borca i političara Erazma Barčića. Već je 1848. istupio na Rijeci kao borac za hrvatska prava, a perom je u ruci dokazivao historijsko pravo Hrvatske na Rijeku. Junački se borio protiv t.zv. talijanaša, koji su tražili da se Rijeka pripoji Magjarskoj. Bio je dugo godina i član hrvatskog sabora kao pravaš do 1892. Najveće mu je djelovanje bilo u Parlamentu za banovanja grofa Khuena. Pobjedom hrvatsko - srpske koalicije ušao je i u hrvatskougarski zajednički Sabor.Napisao je više rodoljubnih političkih brošura, radio na očuvanju riječke čitaonice, a s F.Potočnjakom izdavao je 1898. godine „Narodnu misao”.

FRANKOPANSKI GRAD BOSILJEVO        Od svih Frankopanskih gradova, koji su se do danas sačuvali u Hrvatskoj jedna od najljepših arhitektonskih gradje-vina je stari grad Bosiljevo u mjestu i općini Bosiljevo, kotar Vrbovsko. Nalazi se u najljepšem kraju Belo-krajine, koja je poznata zbog svoje bijele nošnje, a medju rijekom Kupom i Dobrom i na raskršću cesta koje vode na Ogulin – Černomalj, Generalski stol – Vinicu, Lujzinskom cestom na Karlovac i Rijeku. Već je u trinaestom vijeku zabilježeno ime grada Bosiljevo u analima hrvatske historije. Za navale Turaka u one krajeve bio je grad Bosiljevo neosvojiva kula Belo-krajine. Iza tragične smrti zadnjega potomka glasovite i slavne hrvatske porodice knezova Frankopanskih bude grad Bosiljevo po austrijskoj kruni konfisciran i temeljem donacione isprave od 25. svibnja 1684. darovan je grofu Nikoli Erdödyu. Udajom jedine kćeri grofa Erdödya, po imenu Barbare Ane, za grofa D. Auersperga, prešao je taj grad na obitelj Auersperg, što je Karlo VI., svojom poveljom 11. studenoga 1717. potvrdio. Pogled na restauirani grad Bosiljevo FRANKOPANSKI TRSAT-GRAD     Pred više od 600 godina sagradili su knezovi Frankopani na Trsatu svoj četvrti grad i to na temeljima stare rimske tvrdjave. Unutar je visokog grada bio sagradjen i frankopanski dvor. Propašću slavne porodice Frankopana 1671., potpao je Trsat pod bečkog cara. Od tog su vremena Trsatski grad i dvor kroz mnogo decenija pljačkali razni austrijski velikaši, pa čak i nadvojvode, dok mu nisu s Trsata gotovo sve raznijeli. U prvim je decenijama 19. vijeka došao Trsat–grad u posjed hrvatskog velikaša, čestitog grofa Lavala Nugenta, koji je zajedno s Jelačićem vodio hrvatsku vojsku protiv Madjara. Grof Nugent Trsat grad je obnovio i popravio, te je u njemu uredio jednu od najbogatijih zbirka umjetnina kod nas. Žena je grofa Lavala bila rodjena kneginja Riario Sforza, te je po ženskoj lozi bila potomkinja knezova Frankopana. Iza smrti Lavala i njegove žene prešao je Trsat-grad u posjed njegovih rodjaka, a danas je vlasništvo jedne nećakinje Lavala Nugenta. Za vrijeme sadanje vlasnice počelo je naglo propadanje toga lijepoga grada. Već se više decenija grad vrlo slabo uzdržava, te se danas nalazi u vrlo lošem stanju. Krovovi su na kulama propali, zidovi se naglo rune, propao je i strop u kapeli Nugenta, nestale su mnoge umjetnine.

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo

© 2001-2024 Klub Sušačana