SUŠAČKA REVIJA broj 54/55

 


sjećanja

VA KINO - NA SUŠAK!

Kim Cuculić

    Ne moren se spametit ki j’ bil moj prvi film ki san gljedala va kinu. Morda j’ to bil kakov Disneyjev crtić. Ne znan ni va ken kinu j’ to bilo, ma kako san bila mića, to j’ moglo bit va Partizanu, Beogradu, Viševice ali Jadranu. Pasala su leta i fanj toga se promenilo. Partizan je postal Teatro Fenice, Beograd je promenil ime va Croatiju, a Viševice i Jadrana već ni. Kina se zapiraju i sagdere drugde po Hrvackoj i publike j’ se manje. Baren tako govore statistike, ma se va isto vrime otpiraju vela multipleksna kina s deset i više dvoran i za većinu naslovi komać se more dobit biljet.

    Rika j’ tako spala na leh dva kina, a filmi se povremeno prikazuju i va sušačken HKD-u. Kako čujen, za ko leto Rika neće imet ni ta dva kina, a Rečani će va kino morat poć – na Sušak!

    Kad sakramenski trgovački centar na Pećinami bude finjen, Sušak će potle čuda let sopeta dobit kino, i to ne jedno, nego nekuliko dvoran va velon multipleksu. Va sen ten dvoranami na dan će se moć pogljedat deset ali ča ja znan kuliko filmi, a gljedat ćemo ih z veleh, udobneh i mekeh fotelj. Drugi del štorije je taj ča na rečkoj strane više neće bit kina. Kuliko san čula, Teatro Fenice će sopeta, kot ča mu i naziv poveda, postat teatar, a kino Croatija bit će vrnjeno Crikve.


Teatro Fenice

    Dok mi j’ s jedne strani drago ča će Sušak finalmente dobit kino, s druge mi j’ ipak žal ča ja kot rojena Rečanka više neću moć poć va moja, rečka kina va ka hodin od mićega, i to hodeć, aš bivan na Belvederu. Kad zapru Teatro Fenice i Croatiju, neće mi bit druge nego sest na «duju» i opteljat se na Pećine kako bin pogljedala najnoveji filmski hiti.

    Kad se malo vrnemo va prošlost, videt ćemo da se povijest na neki način ponavlja. Kako va libru Kinematografija u Rijeci piše Saša Dmitrović, prvi sušački kinematograf Kino Sušak delal je deset let va kontinuitetu do 1919. leta. Va njemu je prikazan prvi hrvacki igrani film Brcko u Zagrebu, a potle Orgija mrtvaca i Jesenjeg cvijeća Sušačani su mogli videt i zabranjeni film Matija Gubec ili Seljačka buna prama romanu Augusta Šenoe.

    Sušačani su va to vrime pred Drugi svjecki rat othajali preko mosta pogljedat kakov dobar film. Tako su filmski hiti kot ča su bili Mister Wu i Nepoznati z Lonon Chaneyom i Bagdadski lopov z Douglasom Fairbanksom, Sušačani gljedali skupa va kinu z Rečani. Vlasnici rečkeh kina objavljivali su va sušačken novinah reklame za svoji filmi, a sušačke gracke vlasti su to osuđivale optužujući svoji grajani za manjak nacionalne svijesti i izdaju državneh interesi. Sušačani su pak misleli da j’ kriva njihova gracka uprava ča moraju poć v Riku da bi gljedali filmi.

    Va augustu 1924. leta z projekcijami j’ nastavilo kino Balkan čigova j’ dvorana bila va zgradi hotela Sušak va Tvorničkoj ulice, današnjoj Ružićevoj. Va to vrime sušački Novi list pisal je ovako:

    «Da predstave budu čim ugodnije i privlačnije, po uzoru na veće gradove kraljevine stati će cijenjenom općinstvu na raspolaganje ukusni Buffet sa brzom poslugom, a kinematografske projekcije bit će praćene sa dobro uvježbanim malim orkestrom. Za ove projekcije ravnateljstvo kina Balkan sprema najveličanstvenije i grandiozne filmove koji će pružiti užitke, pravu eleganciju, interesantne i duhovite prizore.»

    Taj članak kot da j’ pisan danaska, aš će i multipleks na Pećinami imet slični sadržaji.

    Kino Balkan prestalo j’ delat 1927. leta, a Sušačani su sopeta bili prisiljeni poć gljedat filmi na talijansku, rečku stranu. Leto dan kašneje otprta j’ nova sušačka kinodvorana Jadran-Palace. Dvajsetih let postojalo je i kino Apolo va Strossmayerovoj ulice, pul Kortila.

    Za tepleh letnjeh večeri na Trsatu j’ delalo Ljetno kino Kratil, a povremene projekcije filmi dogajale su se i va franjevačkon samostanu na Trsatu. Pod vedrin nebon va parku ljetovališta va Martinšćice dvaput na šetemanu bile su predstave z kulturnen i zabavnin filmimi. Leta 1937. va Ulici Račkoga otprto j’ novo kino - Luxor. Potle okupacije Sušaka 1941. leta Jadran je postal Adrija, a Luxoru su pustili staro ime.

    Ča j’ bilo potle, pripoveda Ervin Dubrović. Potle rata Luxor postaje Tuhobić, ki j’ zaprt 1952. leta, a tri leta kašneje na Sušaku j’ otprto kino Neboder ko j’ delalo leh petnajst let. Na rečkoj strane imeli smo kina Partizan (Teatro Fenice), Beograd (Croatia), Viševicu, Garibaldi (Kvarner), Kino doma JNA, kino Slogu na Zametu, Kvarner va sušačkoj Drage i Obruč va Dražicama. Kino Jadran na sušačkoj strane zaprto j’ 1990. i pretvoreno va fitness centar, Viševica j’ postala kockarnica, va kinu Kvarner neko vrime parićali su izložbe z kačkami i sajmi z librimi, a sad se va njemu povremeno prikazuju kazališne predstave. Još malo pa ćemo i va Teatru Fenice gljedat predstave, a ča će bit z Croatijun, još se ne zna. Nami ki bivamo na rečkoj strane grada neće bit druge nego da, kot nekad Sušačani, gremo preko mosta kako bi videli filmi ki se prikazuju na sušačkoj strane.


HKD na Šušaku

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana