SUŠAČKA REVIJA broj 54/55

 


povijest

PRIČA O JEDNOM BARJAKU

Marica Balabanić Fačini

Uz 120. obljetnicu Hrvatskog pjevačkog društva Jadranska vila na Sušaku

    U novim političkim i društveno-gospodarskim uvjetima 1874. godine, nakon ukinuća bakarskog municipija, dolazi do intezivnijeg razvoja Sušaka. Formira se tada općina Trsat s naseljima Trsat, Sušak i Vežica. Funkciju načelnika obnaša poznati hrvatski književnik, pravnik i političar Marijan Derenčin. Godinu dana kasnije, 1876. godine načelnikom postaje Stanko Lukanović, činovnik riječke županije i veliki hrvatski rodoljub. Sjedište je općine s Trsata 1877. godine preseljeno na Sušak, te su joj pripojene obje Kostrene i Draga.

    Kao načelnik Lukanović pokreće niz akcija važnih za razvoj Sušaka, poput raspisivanja javnog natječaja za regulacijski plan Brajdice i izgradnju vodovoda. Posebnu pozornost poklanja unapređivanju osnovnog školstva te u njegovom mandatu bilježimo i početak rada prve pučke škole za djevojčice, dok je zaslugom njegova prethodnika na Sušaku 1875. otvorena prva osnovna škola. Značajan je iskorak učinjen i na društveno-političkom području. Sušak postaje središte Starčevićeve pravaške stranke u Primorju, pokreće se 1878. politički list Sloboda, glasilo Stranke prava, potom 1882. književni časopis Hrvatska vila. Početkom 1888. počinje izlaziti dvojezični list Nepristran-L´imparziale, kojemu je izdavač i urednik Stanko Lukanović.

    Za društveni i kulturno-prosvjetni život općine od posebno velike važnosti bilo je osnivanje Hrvatske čitaonice na Trsatu.

    U Hrvatskoj u prvoj polovini 19. st. pod političkim i gospodarskim pritiskom započinje buđenje i razvijanje nacionalne svijesti i kulture, njegovanje narodnog jezika i književnosti, te se javlja zamisao o osnivanju narodnih čitaonica kao ognjišta hrvatske sviesti i kao tvrdje narodne kulture za hrvatsku stvar.1 Osnivaju se i prva čitaonička društva na ovom području, u Novom Vinodolskom 1845., u Rijeci 1849., u Kastvu 1866. godine.

    Istom nakanom Dne 3. veljače 1887. sastalo se je 20 Trsaćana u privatnom stanu g. Josipa Linića, da se dogovore, bili se mogla na Trsatu, i na koji način, ustrojiti “Hrvatska čitaonica”. Jednodušno bude zaključeno, da se ima ustrojiti hrv. čitaonica; u tu pak svrhu bude izabran odbor od 5 lica, koji bi sva moguća imao učiniti, da se taj zaključak čim prije izvede.U taj odbor budu izabrana sljedeća gg: Linić Josip, Pašquan Franjo, Marač Kuzma, Linić Rudolf i Franja Tom. Matković. Nakon što je vlast potvrdila društvena pravila, čitaonica 8. rujna 1887. započinje radom i vremenom postaje središte društvenog života općine, ali i dijela riječkih Hrvata.

    Osim čitaonice na Sušaku od 1886. djeluje i pjevačko društvo. Graditeljska ekspanzija i gospodarski razvoj uvjetovat će doseljenje činovnika, trgovaca i obrtnika koji traže nove kulturne sadržaje. Došljaci žele navike druženja u raznim pjevačkim društvima ostvarivati i u novoj sredini. Okupili se tako August Došen, Franjo Tomašić i Antun Margaretić iz Zagreba, Valentin Lončarić iz Senja, Marko Veble iz Štajerske, Franjo Vrbić iz Slovenije, Sišćanin Ivan Zach i dr. te osnovali privatno pjevačko društvo iz kojeg će se oformiti Jadranska vila.

    Prvi je zborovođa Anton Santini, učitelj pjevanja hrvatske gimnazije u Rijeci, a društvo broji dvadeset pjevača. Društvu kasnije, uz ostale, pristupaju profesori Mate Marušić, Rafael Kariolić, Ivan Kocian, Aleksandar Virag, trgovac Milan Kremsir i vjeroučitelj na gimnaziji Anton Volarić. Donijeta su društvena pravila po kojima je svrha društva širiti narodnu i umjetnu pjesmu te pjevanjem oplemenjivati srca. Po utemeljenju društva za prvog je predsjednika izabran trgovac Ante Polić, veliki patriot i dobrotvor, otac Janka Polića Kamova i Nikole Polića.

    Pod vodstvom svojih zborovođa (Josipa Kafke, Augusta Remeca, Ivana Muhvića, Cirila Juneka, Andrije Mitrovića, Gustava Broža i Karela Kukle) Jadranska vila u svom gotovo četvrtstoljetnom djelovanju održala je niz koncerata i aktivno sudjelovala u društvenom životu Sušaka i Rijeke. Kao vrstan pjevački zbor gostovala je u Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu, Karlovcu, ali i mnogim mjestima Hrvatskog primorja.

    Godine 1896. proslavljena je desetogodišnjica rada Jadranske vile i posvećena zastava − statusni simbol društva. Ceremonijal se posvete zbio 28. lipnja u nazočnosti gradskih uglednika i mnoštva naroda.

    Zastava pravokutna oblika, dimenzija 118 x 144 cm, sašivena je od dvostrukog svilenog ripsa, obrubljena s tri strane “ufrkanim resama” od srme i kićankama na dva ugla, te pičvršćena na stijeg od hrastova drva na čijem je vrhu lira ukrašena biljnim motivom “roza karanfili” u tehnici emajla. Lira je izrađena od pozlaćena mesinga i na podnožju označena žigom L. TRATNIK, Ljubljana 1896. Taj bi žig pripadao ljubljanskom pojasaru4 i srebrenaru Leopoldu Tratniku, učeniku Matevža Schreinera. Godine 1883., nakon Matevževe smrti, Tratnik preuzima već poznatu i uglednu radionicu i započinje samostalno djelovanje. Kaleži i monstrance tvrtke Tratnik nalaze se u hrvatskim crkvama (Nedelišću, Gornjem Mihaljevcu, Svibovcu).

    Zastava je na stijeg pričvršćena zakovicama od mjedi (99 komada) i na njima su ispisana imena, vjerojatno, donatora − zaslužnih građana i društava.

    Poredane su okomito u četiri reda i na njima iščitavamo imena predsjednika Mate Glavana, podpredsjednika Milana Gremera, odbornika Augusta Kressera, Antuna Bačića i Vinka Miletića, kapelnika Augusta Remeca, zagrebačkog nadbiskupa Jurja Posilovića, senjskog biskupa Antuna Maurovića i đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, baruna J. Vranyczanyja, Ljudevita Slamnika, Frana Kresnika, Ivana pl. Zajca, Rikarda Katalinića Jeretova, Josipa Gorupa, Koste Šodića, Ivana Kiseljaka, grofa Nugenta, Erazma Barčića, Hinka viteza Bačića, Josipa Mezzorane, Milutina Barača, Carmen i Adele Rutter, Ljubice Krpan, Beate Accurti i dr. Od društava tu su Zvonimir iz Senja, Merkur, Sloboda, Kolo i Sloga iz Zagreba, Primorski Ljubljane, Sklad iz Bakra ....

    Na prednjoj strani zastave, boje slonovače, u sredini zastavnog polja, naslikana je alegorijska kompozicija − djevojka s tamburom “bračom”, more, brodovi, planina − autora J.G. Zeplichala. Okvir slike izrađen je od veza srmom i svilom. Iznad slike srmom izvezen je natpis u polukružnom obliku JADRANSKA VILA, a ispod slike 1886 * NA SUŠAKU * 1896. U sva četiri ugla smješteni su stilizirani cvjetovi i vitice. Uz rub je zastavnog polja vezana ornamentalna bordura, a ukrasni elementi izvezeni su svilom, srmom, sitnim titrankama i perlicama.

    Na stražnjoj, plavoj strani, u sredini su aplikacijom i svilovezom prikazani atributi pjevačkih društava, odnosno lira i brač. Iza glazbala je lišće lipe i lovora. Ispod teče deviza PJESMOM ZA DOM !. Sa sve četiri strane izrađen je vez srmom i svilom, biljnog i geometrijskog oblika.

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2022 Klub Sušačana