SUŠAČKA REVIJA broj 54/55

 


otkrića

D’ ANNUNZIJEVI LEGIONARI UNIŠTILI PISMA NIKOLE TESLE

Ljubinka Toševa Karpowicz

    U broju 53 Sušačke revije autor Ivan Margan je u tekstu Nikola Tesla na Goat Islandu napomenuo da je ostavštinu ovog velikog znanstvenika iz Amerike prenio njegov rođak Sava Kosanović, te da bi bilo potrebno pobliže istražiti biografiju ove ličnosti.

    O Savi Kosanoviću zna se dosta, ali se to odnosi na razdoblje njegove političke djelatnosti u Kraljevini SHS te u socijalističkoj Jugoslaviji, dok je prethodno razdoblje, odnosno razdoblje njegova školovanja u Rijeci i Budimpešti te njegov boravak na Rijeci i Sušaku do Rapallskog ugovora (studenti 1920.) nepoznat.


Marica Kosanović, sestra Nikole Tesle koja je živjela u Rijeci.

    Sava Kosanović je rođen u Plaškom 1894. godine, kao najmlađi od četiri preživjela sina Nikole (Nikoladina) Kosanovića i najmlađe Tesline sestre Marice. Njemu je, dakle, Nikola Tesla bio ujak.

    Nikola i Marica najprije su živjeli u Plaškom, gdje je Nikola Kosanović bio administrator Eparhije plaške, a na Rijeku su došli 1894. godine, kada je Nikola najprije bio postavljen na mjesto administratora Parohije riječke, a zatim je imenovan za stalnog paroha.

    Muzej Nikole Tesle u Beogradu je 1993. godine izdao knjigu s dijelom pisama Nikole Tesle svojim rođacima u Hrvatskoj, koje je on sačuvao u svojoj ostavštini i koju je iz New Yorka, skupa s ostalim stvarima, preselio Sava Kosanović 1953. godine.

    Knjiga sadrži 228 pisama iz ogromne zbirke od 70.000 raznih pisama koja je Nikola Tesla razmjenjivao s oko 7.000 korespondenata.

    U knjizi su, pored pisama dobivenih od ostalih rođaka i znanaca, objavljena i pisma Marice i Nikoladina Kosanovića Tesli, poslana iz Rijeke, ali i iz Plaškog. Radi se o 30 pisama, a pisana su u razdoblju od 1889. do 1914. godine.

    Sva objavljena pisma dokazuju da je Nikola Tesla zadržao živu vezu sa svojim rođacima u Hrvatskoj, da je s nekima od njih bio u stalnom kontaktu korespondencijom, da je neke svoje rođake u Hrvatskoj, pa tako i Maricu, stalno financijski pomagao, dok je nekima, koji su odselili u Ameriku, pomagao da tamo dobiju posao i steknu položaj sukladno svojim stručnim, pa i znanstvenim kvalitetama.


Paroh Nikola Kosanović, Maričin suprug

    Nikola Kosanović umro je od tuberkuloze 1899. godine, a nakon smrti svog supruga Marica Kosanović sama je nastavila pisati Nikoli iz Rijeke sve do 1912. godine, da bi se iz Rijeke pismom ponovno javila 1926. godine.

    U pismima pisanim iz Rijeke mogu se naći podaci o životu i školovanju sinova Nikole Kosanovića na Rijeci, Sušaku i Budimpešti..

    U prvim pismima koja je bračni par Kosanović pisao Nikoli Tesli vide se prvi odjeci znanstvenih uspjeha Nikole Tesle kod Srba Habsburške Monarhije.

    Naime, u prvom pismu kojeg bračni par Kosanović piše iz Rijeke, 3. veljače 1896. godine, Maričin suprug zahvaljuje Nikoli Tesli na poslanom novcu, te ga obavještava kako omladinsko društvo Zora iz Beča svake godine predlaže po jednog «zaslužnog Srbina» za uspjehe u radu, te da je te godine predložen Nikola Tesla. Organizatori su od Marice zatražili njegovu fotografiju i podatke iz životopisa, ali kako fotografiju još nisu vratili, Marica se boji, javlja Nikola Kosanović, da joj rijetka otografija njezina brata neće biti vraćena. Nikola Kosanović piše, pored ostalog, da očekuju napis u novinama kako je proteklo slavlje organizirano u Beču u čast Teslinih naučnih okrića.

    Tesla je u to vrijeme za sobom već imao otkriće kozmičkih zraka, počeo razvijati svoju teoriju o radioaktivnosti (1896.-98.), otkriće vakuumske cijevi za visoke potencijale (1896.-99.) te otkriće metode za reguliranje i prilagođavanje rezonantnih kola.

    U pismima koja slijede sve do smrti njezina supruga 1899. godine Marica ga stalno obavještava o svom slabom zdravstvenom stanju te o njihovim najbližim rođacima, prije svega o ostalim sestrama i uspjehu njihove djece.
    No, kako Nikola Tesla, sudeći prema pismima Marice, uopće ne piše, ali redovito šalje novac, Marica se boji se da ga netko od obitelji nije uvrijedio, da ga nije možda u svom pismu uvrijedio Nikola Kosanović, pa s divljenjem piše svom bratu kako ga svi moraju «kao sveca gledati i štovati.».

    Kada je Nikola Kosanović umro, postavilo se pitanje ostanka Marice Kosanović u Rijeci i u protinom stanu. Ona tada javlja bratu u pismu od 1. svibnja 1899. da je snažna te da će izdržati bez supruga i da će ostati u Rijeci i njihovom stanu radi školovanja svoje djece u Rijeci i Sušaku.

    Naredne godina javila je Tesli da je Sava Kosanović, brat Nikolin, koji je od bratovljeve smrti dolazio na Rijeku radi administriranja, sada dobio stalno mjesto paroha, te će tako svi ostati u istom stanu.
    U narednim pismima Marica stalno preklinje brata da joj se javi i obavještava ga o svojim sinovima. Posljednje pismo iz Rijeke datirano je 9. prosinca 1912. godine kada javlja Nikoli da je najstariji sin Ljubiša postao Oberleutenant, da je srednji sin Milutin promoviran za doktora medicine, te da je «kada je rat otpočeo otišao u Beograd da Braći pomaže».

     Riječ je vjerojatno o Balkanskom ratu.

   Izgleda da je nakon toga Marica odselila u Karlovac, kao što je u jednom pismu nagovijestila, a njezino sljedeće pismo iz Rijeke datirano je tek 1926. godine.

    Svršetkom Prvog svjetskog rata, kao što je poznato, Rijeka se na mirovnoj konferenciji u Parizu našla u centru europske diplomacije.

    U nju je 12. rujna 1919. upao D’ Annunzio sa svojim legionarima. Pljačka, zastrašivanje i krađa bili su svakodnevni. Godine 1920. napravljen je djelomičan popis nasilnih akata. U Izvještaju o štetama, poharama i krađama koje su legionari napravili tijekom okupacije nalaze se 82 odštetna zahtjeva, a među njima i odštetni zahtjev zbog pohare kuće Save Kosanovića, pravoslavnog svećenika u Rijeci.
    Prije no je napravljen konačni zahtjev, komisija je napravila detaljan popis oštećenja u stanu, a taj se dokument, neočekivano i nelogično, nalazi u fondu Obiteljske zbirke Ossoinack. Popis sadrži retroaktivno sastavljen popis imovine, knjiga i raznih spisa koji su se našli u kući Save Kosanovića 22. rujna 1919. godine kada je napravljena premetačina i kada je veći dio imovine uništen.
    Dokument o kojem je riječ nema formu službenog izvještaja, nedostaje poimeničan navod članova komisije, a napravljen je godinu dana nakon pohare, točnije 18.VI. 1920., dakle, više od osam mjeseci od upada legionara.

    U naslovu dokumenta stoji «Približni inventar učinaka koji su ustanovljeni u stanu srpskog prote Save Kosanovića i obitelji, pokojnog riječkog prote Nikole Kosanovića, koja se nalazi u Via del Porto, br. 8(Iparco Bacich) I. kat desno, 22 rujna 1919, tj. datumu prvog ulaska talijanskih vojnika u stan».

    Iz navoda u dokumentu vidljvo da je obitelj Kosanović na Rijeci imala vrijednu zbirku starih molitvenika, knjiga, fotografija i portreta ličnosti iz srpske povijesti, ali su popisane i stvari koje se odnose na Nikolu Teslu.

    Naime, u izvještaju stoji da su se u radnom stolu knjižnice nalazila pisma Nikole Tesle obitelji Kosanović, pisana između 1887.-1914., ukupno oko stotinu pisama. Na istom mjestu nalazila su se i Teslina pisma upućena posebno Nikoli Kosanoviću, pokojnom Lazaru Kosanoviću (?) te Budi Budisavljeviću, od 1908. godine velikom županu u Zagrebu.

    Osim toga, u radnom stolu bili su pohranjeni memoari Nikole Kosanovića, propovijedi te prijevodi Nikole i Marice Kosanović s francuskog, talijanskog i njemačkog jezika. Tu se nalazila i kutija od crvenog pliša, obložena bijelom svilom sa zlatnim nalivperom i dva mala krsta, poklon Nikole Tesle svojoj sestri.

    U ormaru knjižnice nalazila se originalna diploma Save Kosanovića, najmlađeg sina Nikole i Marice Kosanović. To je diploma pravnog fakulteta u Budimpešti. Na istom mjestu, pored nekih dragocjenih pisama iz 1700. godine (vladika Jakšić, Vukovići), nalazila se i diploma za zasluge u Balkanskim ratovima, vjerojatno jednog od sinova obitelji Kosanović, liječnika Milutina Kosanovića.


Posljednja fotografija Nikole Tesle (u sredini) u društvu sa Savom Kosanovićem,
Teslinim nećakom (lijevo),i Petrom II. Karađorđevićem (desno)

U zadnjem broju Revije s interesom sam pročitao članak dr. Iva Margana pod naslovom Nikola Tesla na Goat Islandu.

    Budući da se u članku spominje i porodica Kosanović, protojerej riječki Sava Kosanović, rođak Nikole Tesle, mogu Vam dati još neke podatke o toj porodici.

    Kada sam 1948. godine došao u Washington na dužnost u Ambasadi FNRJ, ambasador je bio Sava Kosanović, nećak Nikole Tesle, kao prvi ambasador nove Jugoslavije u SADu. Na toj dužnosti ostao je do 1950. ili 1951. godine kada ga je zamijenio Vlado Popović. Neoženjen, Savica, kako smo ga privatno svi nazivali, živio je u Americi sa svojom sestrom Micom Trbović, koja je i službeno bila njegova domaćica i voditeljica rezidencije ambasadora. U razgovorima Mica se rado sjećala čestih posjeta i boravaka u Sušaku prije početka rata i izbjeglištva u Londonu.

    Sava Kosanović bio je poznati demokrat i političar u Pribičevićevoj srpskoj stranci u Hrvatskoj, ali i istaknuti opozicionar vladama Jeftića i Stojadinovića. Nisam siguran, ali mislim da je bio član vlade Simović-Maček s kojom je 1941. godine izbjegao u London. U Londonu bio je član izbjegličke jugoslavenske vlade, a kako se nije slagao s politikom vlade, preselio se u New York.

    S obzirom da su u SAD-u sve učestalije stizale vijesti o NOB-u i izdaji Draže Mihailovića, to se Kosanović ubrzo našao u krugu američkih intelektualaca našeg porijekla, Zlatka Balokovića, Zinke Kunc, Luisa Adamiča i drugih, koji su već aktivno propagirali našu borbu i Josipa Broza Tita. Bio je povezan s radom Udruge američkih Hrvata kao i Udruge slavenskih naroda, te je sudjelovao na njihovim Kongresima.

    Po završetku dužnosti ambasadora u Washingtonu vratio se u Beograd, ali mi dalje o njemu nije poznato. Važno je napomenuti da Sava Kosanović nikada nije bio član Komunističke partije, a kao istaknuti demokrat predstavljao je našu zemlju na tako važnom i istaknutom mjestu u kritičnom vremenu pune četiri godine. U SAD-u bio je vrlo cijenjen, a o njegovom službenom oproštaju u State Departmentu još se dugo poslije pričalo.

    Smatram da će ovih nekoliko podataka o ambasadoru Savi Kosanoviću bar donekle popuniti praznine o obitelji Kosanović i njihovim rodbinskim vezama s Nikolom Teslom.

Orfeo Tićac                 

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2014 Klub Sušačana