SUŠAČKA REVIJA broj 58/59

 


UMJESTO UVODNIKA

            Austro-Ugarska — jedina velika europska sila s početka 20. stoljeća koje više nema. Tvorevine na čijem su prostoru radili i stvarali možda i najutjecajniji mislioci prošlog stoljeća od Freuda do Lukacsa, na čijim su se prostorima stvarani brojni izumi, koja je dala brojne umjetnike i čija arhitektura i danas izaziva divljenje cijelog svijeta odavno više nema. Ostali su samo njezini tragovi, ali tako očiti da se već na prvi pogled prepoznaju kao K und K ostaci. Austro-Ugarska, košnica naroda, kako su je nazivali, nije kao ni jedna druga državna tvorevina bila savršena. Naprotiv, njezini kritičari, čak i oni najpoznatiji poput liječnika i političara Viktora Adlera, često su govoreći o njoj upotrebljavali izraz Schlamperei. Što bi, međutim, rekli o uređenosti i pravnoj efikasnosti država koje su je naslijedile na ovim prostorima da su, nekim slučajem, u njima bili primorani živjeti?

     Utjecaj Austro-Ugarske i danas, toliko godina kasnije, vrlo je vidljiv na svim prostorima na kojima se pružala. Očita je još uvijek i razlika između prostora na kojima se prostiralo austrijsko odnosno tursko carstvo. Stoga nam je drago istaknuti kako je i dobar dio Hrvatske pripadao tom austrougarskom prostoru, kako je Rijeka uz Trst bila najveća carska luka, kako baš iz tog vremena potječu riječke palače na obali, kako su Opatija i Crikvenica postali ljetovalištima i odmaralištima baš u to vrijeme. Austro-Ugarska, dakle, takva kakva je bila, i iz naše perspektive neiscrpna je priča i zato sa zadovoljstvom naše početne stranice prepuštamo razgovoru Aleksandre Kućel-Ilić s dr. Ottom von Habsburgom, a stranice koje slijede također donose priče iz tog vremena. Boris Zakošek pronašao je priču o tome kako je jedan raniji Habsburgovac, također Otto, zbrinuo svoju ljubavnicu u Opatiji, gdje je živjela sve do smrti nakon Drugog svjetskog rata, Ferrucio Burburan i Zlatko Moranjak pišu o tome kako su Sušačani da bi odigrali nogometnu utakmicu na Kantridi, morali prijeći nekoliko granica unutar tog komplicirano uređenog Habsburškog Carstva, Irvin Lukežić o počecima političke karijere Fiorella la Guardije u tadašnjoj Rijeci preko koje su mnogi iz Carstva odlazili u Novi svijet, o čemu, pak, pišu Ervin Dubrović i Željko Maurović.

     Austro-Ugarske, međutim, rekosmo već odavno nema. Valja nam se baviti i nekim akutalnijim pričama poput plinskih terminala i uništavanja obale, ali i prekrasnim sačuvanim urbanim cjelinama kao što je ona kastavska. Kao što smo vas, poštovani čitatelji, u prošlom broju Sušačke revije odveli na Krk, u ovom broju vodimo vas u Kastav, i to ne samo riječju i fotografijom, već i pjesmom na
CD-u koji vam poklanjamo uz najnoviji broj vašeg i našeg časopisa.

 

    Ugodno čitanje i slušanje želi vam
 

  Alen Čemeljić

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana