SUŠAČKA REVIJA broj 58/59

 


razmišljanja

INDUSTRIJA KONTRA PRIRODE

Kim Cuculić

Obično se reče da j' historija učiteljica života, ma pul nas se nekako vavek pokaže da ta učiteljica ni baš dobra, ali je mi nismo naslihali kad nan je povedala. Tako z slučaja grada Bakra zgljeda da niki niš ni naučil, pogotovo ne naši pulitičari i oni ki donose odluki, a zbog neznanja nisu va stanju videt posljedice. Va neka bolja vremena Bakar je bil centar tunolovstva na sjevernon Jadranu i va njega su dohajali furešti.

Bakarski ribari prodavali su ribu v Rike, Trstu, pa čak i va Venecije, dok je kupalište z plažun i borovon šumon trebalo pretvorit Bakar va turističku Meku. Onput se neki domislel da bi su tu lipotu trebalo šundrat, aš je budućnost va industrije. Va lipi povijesni gradić klali su prokljeti dimljak i koksaru ka j' leta i leta dimela i trovala ne leh oneh ki bivaju va Bakru, nego i celu okolicu. Zbog pogrešne industrijske izgradnje si prirodni resursi skoro su nestali, a sakramenska koksara šundrala j' ekosustav va bakarsken moru.

Jadranski naftovod

Ne baš šegavi vizionari, zagljedani va svitlu budućnost i napredak z velin »N«, domisleli su se i kako šundrat Omišalj. Tako j' 1979. leta zgrađen Jadranski naftovod kot međunarodni sustav transporta nafti od tankerske luke i terminala Omišalj do domaćeh i inozemneh rafinerij va istočnoj i središnjoj Evrope. Predivna priroda tako j' nasilno pretvorena va industrijski krajolik ki j' trajno naružil vizure ovog primorskog mestašca.

Dok ćemo mi tako našin potomcimi pušćat cevi od naftovoda i grdi industrijski objekti, a da ne govorin o zagađenju arije i mora, va blizine Omišlja, na lokacije Mirine, postoje ostaci antičkog grada Fulfinuma.

Ča su nan pušćali naši davni preci? Za njimi su ustali forum, hram, bazilika, vodovod, terme... I, ča j' najvažneje, priroda j' na ten mestu jušto onakova kakova j' bila i pred dve hiljade let.

Kade god da zabijemo kramp, nać ćemo kakov arheološki nalaz ki svedoči o kulture i životu judi ki su tu bivali puno vrimena prije nas, a pitan se ča će ustat potle nas?

Pod moren i pod zemljun

Evo, nedavno su va samon centru Njivica otkrili i ostatki antičke vile, bogatog rimskog gospodarskog imanja va ken se, prama pronajdenim nalazimi, kontinuirano živelo. Takoveh primeri po Istre i duž jadranske obale ima još fanj, a da ne spominjen kakovo se tek bogatstvo skrilo pod moren. Senzacionalni nalaz Apoksiomena leh je mića kap va našen moru va čijen se podmorju kriju još sakakove tajni. Za razliku od sakramenskog Apoksiomena, ki će kad-tad finit va nekon od muzeji uz more (nadan se da će to bit Mali Lošinj ali Rika, nikako Zagreb!), Rika j' recimo primer grada ki sako svoje arheološko otrkriće otkopa i valje zakopa nazad, pa su tako sa naša rečka bogatstva uglavnon spod zemlje.

Hodeć malo po svitu, videla san da skoro si nastoje da ča više judi vidi ostatke njihove prošlosti. Jedan od najboljih primeri j' Italija, va koj su va sakon gradu arheološki nalazi stavljeni pod staklo i si ih moru razgljedat bez opasnosti da budu šundrani. Neki drugi narodi pod staklo su klali skoro saki kamenčić ki neč poveda o povijesti, a turisti još i naplaćuju da bi kamenčić videli i snimili ga za uspomenu.
Si ovi primeri pali su mi na pamet vezano uz najnoviju ideju izgradnje LNG terminala na Krku. Hrvacki premijer misli da više šansi za neč takovo ima Plomin, a primorsko-goranski župan ironično j' rekal da bi Vlada »trebala graditi terminal na splitskim Bačvicama«.

Cevi za potomci

Plinski lobi i lobi karbuna pak zagovaraju Omišalj i delaju pritisak na Vladu, a istarski j’ župan za Plomin, aš da j' za Istarsku županiju po pitanju okoliša sejedno je terminal va Omišlju ali Plominu, ma da su oni vavik za Plomin aš to znači investicije i prihode lokalnoj zajednice. Primorsko-goranska županija isto nima niš proti terminala na Krku ako će od toga bit koristi.

Kad smo kod Istre, njihov novi prostorni plan planira izgradnju više od dvajset tereni za golf, a moglo bi se pripetit da oko Motovuna podignu neboderi za svjecku elitu.

Ča se mene tiče, osobno san proti bilo kakove industrije tamo kade su najveći resursi priroda i čisto more. To j' naše najveće bogactvo od koga bi z pametnin strategijami si mogli imet koristi, ma se bojin da će i ovaj put sprega pulitike i želja za brzo dobit soldi na Krk dopeljat novi cjevovodi ke ćemo onimi ki dohajaju potle nas pušćat kot naše »arheološko« blago. Dok mi z arheoloških nalazi moremo doznat kako j' antički čovik živel, ča je jil i pil, kako se zabavljal, je imel decu i ženu/muža i kako j' finalmente partil na onaj svit, naši daleki potomci skopat će naftovodi i plinovodi, a prirode i judi više i neće bit...

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana