SUŠAČKA REVIJA broj 60

 


sport

KRALJICA DELNIČKOG SPORTA

Marinko Krmpotić

Ne samo zbog turističkih, već i zbog razloga prepoznatljivosti i dobrog imagea svako mjesto, grad ili velegrad žele imati nešto jedinstveno, nešto što ih razlikuje od svih ostalih. Delnice to imaju u skijaškoj skakaonici, sportskom objektu kakvog nema niti jedan drugi grad u Hrvatskoj, građevini koja privlači pažnju svakog posjetitelja. Štoviše, ostvare li se ambiciozni planovi nekolicine sportskih zanesenjaka, Delnice bi u bliskoj budućnosti mogle imati vrlo atraktivni Nordijski centar, sportski kompleks sastavljen od četiri skijaške skakaonice, malog alpskog skijališta, staze za skijaško trčanje te roler staze.

No, prije no što dođemo do te obećavajuće budućnosti, osvrnimo se malo na prošlost kako bismo saznali kako je i kada sagrađena delnička skakaonica...

Ideje o gradnji skakaonice u Delnicama mogle su se čuti već dvadesetih godina prošlog stoljeća jer se već tada znalo da u planinskim dijelovima Europe, od susjedne Slovenije pa dalje, postoji ovaj atraktivni sport, a u njegove ljepote hrabriji Delničani i ostali Gorani uvjeriti su se mogli već 1934. godine kada je u nedalekom Mrkoplju sagrađena prva skakaonica u Hrvatskoj. Nepunu godinu dana kasnije, dakle 1935. godine Delničani na predjelu grada zvanom Vučnik grade (pod rukovodstvom Maksa Jelineka, tadašnjeg poznatog ljekarnika i predsjednika planinarsko-skijaške sekcije koja je djelovala u okviru tadašnjeg delničkog planinarskog društva) svoju prvu skakaonicu, koja vrlo brzo postaje kultno mjesto skijaškom sportu naklonjenih Delničana. Riječ je bila o drvenoj građevini s koje su hrabri mladi skakači znali skakati do 30 metara, a kao zanimljivost valja istaknuti i činjenicu da je ta skakaonica bila u "punom pogonu" i znatnim dijelom Drugog svjetskog rata, točnije u doba talijanske okupacije Delnica. Naime, neki od talijanskih vojnika bili su iz alpskog dijela Italije i razumjeli su se u skijaške skokove pa su rado priređivali natjecanja na kojima je ponekad sudjelovala i domaća mladež. Među tim mladićima željnim nesvakidašnje zabave bio je i Josip Šporer Pepi, delnička i goranska sportska legenda, čovjek koji je ostvario iznimnu karijeru kao nogometni vratar i kuglač, ali ponajviše upravo kao skijaš skakač. Kasniji višestruki prvak Hrvatske, i jedini skakač koji je bio u stanju suprotstaviti se u doba bivše države dominantnim Slovencima, pokušao je već 1942. godine, kao jedanaestogodišnjak, skakati na toj skakaonici, ali mu talijanski vojnici to nisu željeli dopustiti jer je na zaletište došao sa skijama koje su za čizme bile vezane običnim konopom:


Snimak skakaonice pedesetih godina prošlog stoljeća

"Ja sam do tada već puno puta skakao na skakaonicama koje smo izrađivali na raznim mjestima u Delnicama. Sjećam se i svog prvog skoka kojeg sam izveo s nepunih šest godina i gadno pao, pa je moj ljutiti otac, nakon što se uvjerio da je sa mnom sve u redu, uzeo skije s kojima sam skočio i jednostavno ih slomio zabranivši mi da dalje skačem. No, ništa me nije moglo zaustaviti pa sam, usprkos povremenim padovima, nastavljao skakati. San mi je bio skočiti baš na toj pravoj skakaonici i bio sam jako tužan kad mi Talijani to nisu dozvolili.", prisjeća se Šporer.

No, pet godina kasnije, sada već kao mladić od 16 godina, Šporer ne samo da će skakati na prvoj delničkoj skakaonici, već će na jednom nezaboravnom natjecanju postaviti i rekord koji nikada kasnije neće biti srušen. Bilo je to zimi 1947. godine kada je u Delnicama priređeno natjecanje na kojem su glavnu riječ vodili slovenski skakači. Budući da skakački svijet ni onda nije bio pretjerano velik, neki od slovenskih skakača znali su da je Šporer, usprkos svojoj mladosti, odličan skakač i nikako nisu htjeli pristati da i on sudjeluje u natjecanju pravdajući to činjenicom da je maloljetan. Domaći su organizatori pak na svu silu nastojali Šporeru omogućiti nastup, a za svađu je ubrzo saznala i brojna publika koja je počela negodovati protiv Slovenaca, pa su oni ipak dopustili Pepiju nastup: "Onako uzbuđen, pun inata i želje za pobjedom jedva sam dočekao da se otisnem s vrha skakaonice. Kad sam došao do skakačkog mosta odrazio sam se kao nikada do tada u životu, bacio iz sve snage i skočio 36 metara, više nego itko do tada, pobijedivši sve ostale i izazvavši ogromno oduševljenje brojne publike", kaže Šporer.


Detalj s natjecanja 1. ožujka 2006.

Nažalost, skokovi održani te godine bili su i posljednji na toj 12 godina staroj skakaonici. Zbog dotrajalosti drvene konstrukcije tu prvu delničku skakaonicu na Vučniku nije se više moglo koristiti, a kako je do tog trenutka u Delnicama i ostalim dijelovima Gorskog kotara već bilo jako puno zaljubljenika u skijaške skokove, Delničani su počeli planirati izgradnju nove skakaonice. Najzaslužniji za realizaciju te ideje opet je bio Maks Jelinek. Dobro upućen u skijaško-skakački sport, stupio je u vezu sa slavnim Stankom Bloudekom, tvorcem legendarne slovenske Planice, koji je došao u Delnice i u društvu s Jelinekom i nekim delničkim skakačima obišao nekoliko lokacija pogodnih za gradnju nove skakaonice. Nakon detaljnih provjera izbor je bio današnja lokacija, Delničanima znana pod imenom Japlenški vrh. Iako su tada mnogi sumnjali u tu odluku, činjenica je da je Bloudek bio u pravu jer je neposredno nakon gradnje, pa i dan-danas, bilo to da se Bloudekova "skakalnica" idealno uklopila u okoliš.

Naravno, da bi do toga došlo trebalo je učiniti puno posla, prisjećaju se svjedoci gradnje današnje skakaonice. Naime, na mjestu današnjeg doskočišta nalazilo se brdo obraslo šumom, a lijevo od njega bila je jedna udolina te uz nju staro nogometno igralište. Bloudek je zahtijevao da se šumovito brdašce "prenese" u udolinu čime će se otvoriti prostor za doskočište i u potpunosti izravnati teren. Ako je i bilo onih kojima se ta ideja nije dopala, autoritet tvorca Planice nadjačao ih je i uskoro su se počele brojne radne akcije koje je često vodio upravo Josip Šporer Pepi, tadašnji predsjednik omladine 1. rajona Delnica: "Početak je bio najteži jer smo morali "udarati" u pravo brdo. Ipak, uz pomoć jake mehanizacije i odličan odaziv mladih radilo se udarnički, a motive nam je davao i pogled na konstrukciju nove 45-metarske skakaonice koju je još te 1947. postavilo tadašnje poduzeće Goran građevno. Početkom 1948. ta je konstrukcija pretvorena u pravu skakaonicu, očišćen je prostor pred njom i napravljeno doskočište, a prvo službeno natjecanje na njoj održano je u zimi 1948. godine".


Josip Šporer Pepi postavio je još 1947. godine rekord skakaonice.

Taj je događaj privukao čak 2000 posjetitelja koji su uživali u pogledu na hrabre skakače i novu delničku skakaonicu ljepoticu, a posebnu su pažnju budili nastupi domaćih - Pepija, Bora Muvrina, Vilima Smiljanića, Viktora Račkog...Od tog trenutka svake je zime delnička skakaonica bila mjesto nezaboravnih sportskih druženja i atraktivnih natjecanja, a iz godine u godinu rastao je broj skakača i zaljubljenika u ovaj atraktivni sport. Rast broja natjecatelja nužno je dovodio i do skakačkog usavršavanja i razvoja pa je 45-metarska skakaonica većini uskoro postala - premalen. Stoga se 1957. godine obavlja niz rekonstrukcijskih zahvata koji je produžuju na 60-metarsku skakaonicu na kojoj je već 1958. godine održano prvenstvo tadašnje države, što će biti veliko priznanje ljubiteljima skijaških skokova u Delnicama i Gorskom kotaru.

Zahvaljujući kvalitetnom radu za delničke skakače sve se više čuje, a skakaonica postaje sve značajnija, pogotovo nakon što je 1966. godine po nacrtima slovenskog konstruktora Jaščenka pretvorena u 75-metarsku, što je tih godina bila respektabilna duljina, pa su na skakaonici pod Japlenškim vrhom redovno održavana vrlo značajna natjecanja. Posljednje natjecanje, državno juniorsko prvenstvo tadašnje Jugoslavije, održano je zimi 1981. godine, a pobijedio je kasnije proslavljeni slovenski skakač Bogdan Norčič. Nakon toga zaredalo je nekoliko godina vrlo slabih zima, pa je natjecanja bilo gotovo nemoguće održati, a takvo stanje pratio je i očigledan pad zanimanja mladih Delničana za ovaj sport te se jedna lijepa i gotovo pola stoljeća duga tradicija skijaškog skakanja tiho i neprimjetno - ugasila.

Ta je neugodna šutnja trajala punih četvrt stoljeća! A onda su prošle godine skijaški skokovi iznova zaživjeli! Najzaslužniji je za drugo rađanje ovog sporta u Delnicama Darko Štimac, poznati delnički sportski djelatnik, bivši odličan nogometaš i skijaš trkač koji je, potpomognut nekolicinom istomišljenika i zanesenjaka pred dvije-tri godine počeo najavljivati mogućnost obnove skijaškog skakanja. Prvo se trebalo prihvatiti uređenja već zapuštene skakaonice. Istina, pred tri godine zaletište skakaonice obnovljeno je i obojeno u jarko crveno kroz nekoliko radnih akcija koje su organizirale djelatnice Turističkog ureda Delnice ne bi li i na taj način turistima skrenule pozornost na jednu od osobitosti Delnica. Uređenju zaletišta trebalo je sada dodati i brojne radove vezane uz doskočište i padinu ispod samog skoka, a u svim tim poslovima sudjelovalo je, uz mehanizaciju Hrvatskih šuma i potporu Grada Delnica, dvadesetak mahom starijih zaljubljenika u skijaške skokove, ljudi koji su gotovo svi i sami pred tri i više desetljeća skakali na ovoj skakaonici.


Mladi delnički skakači snimljeni krajem rujna na treningu u slovenskom mjestašcu Ljubno ob Savi

Usporedo sa stvaranjem tehničkih uvjeta vođeni su i razgovori s nekoliko slovenskih skijaško-skakačkih klubova, pri čemu je najbolja suradnja ostvarena s klubom iz mjestašca Ljubno ob Savi. Dogovori su rezultirali obećanjem nastupa na obnovljenoj skakaonici, a kao termin određen je 1. ožujka, vrijeme kada su gotovo sva natjecanja bila gotova pa su mladi slovenski skakači mogli naći vremena za dolazak "na Hrvaško". Vrijeme se smilovalo organizatorima i kraj veljače bio je prepun snježnih dana, a 1. ožujka osvanuo je divan sunčan dan koji je nagovijestio nezaboravan sportski doživljaj. O obnovi skijaških skokova tih se dana pričalo i pisalo u svim domaćim, čak i nekim slovenskim medijima, pa se u poslijepodnevnim satima na doskočištu podno skakaonice našlo više od 2000 ljudi koji su s nestrpljenjem očekivali nastup dvadesetak mladih slovenskih skakača među kojima je bila i jedna djevojčica.

Već je probna serija izazvala pravu provalu oduševljenja. Naime, petnaestogodišnji Urban Zamernik doskočio je na 72,5 metara oborivši time rekord kojeg je Bogdan Norčić postavio 1981. godine. Nakon tog sjajnog skoka zaletište je skraćeno, pa smo u prvoj i drugoj seriji gledali ipak kraće skokove, što ni u kom slučaju nije umanjilo draž, ljepotu i neizvjesnost natjecanja koje je završilo pobjedom Jake Tesovnika, koji je za svega jednu stotinku imao bolje ocjene od Urbana Zamernika, novog rekordera Delnica. Po završetku natjecanja Delničani su primali čestitke i pohvale sa svih strana, a čelnici vodećih hrvatskih sportskih institucija poput Hrvatskog olimpijskog odbora i Hrvatskog skijaškog saveza obećali su daljnju pomoć u obnovi i daljnjem razvoju skijaško skakačkog sporta u Hrvatskoj.


Projekcija izgleda Nordijskog centra s četiri skakaonice

Od tog je trenutka proteklo više od godinu i pol dana tijekom kojih je, mora se priznati, došlo do zastoja. Jedan od uzroka svakako je i to što je zima 2007. godine bila bez snijega, pa se o organizaciji skokova nije ni moglo razmišljati. No, zato se radilo na drugim područjima - u okviru Ski kluba Goranin Delnice osnovana je skijaško-skakačka sekcija koja trenutačno broji sedam polaznika, od kojih je njih četvoro već održalo prve treninge na skakaonicama u Sloveniji. Kupljena je i kvalitetna oprema, dogovoren nastup mladog slovenskog skakača Urbana Zamernika za hrvatsku reprezentaciju, osnovan Odbor za skijaške skokove pri Hrvatskom skijaškom savezu te napravljen idejni projekt izgradnje Nordijskog centra u okviru kojeg bi, kako smo već rekli na početku, bile četiri skakaonice, roler staze, staze za nordijsko skijanje...

Kada će ova lijepa ideja biti realizirana? Da smo bogato društvo, vjerojatno bi se bez puno krzmanja krenulo u realizaciju, pa bi Delnice za dvije-tri godine na jednom mjestu imali skakaonice, nordijske staze, klizalište, roler staze, mali stazu za alpsko skijanje...i sve to na samo pola sata vožnje od plavog Kvarnera! Nažalost, pošto smo daleko od bogatog društva, sve je to još uvijek vrlo upitno i ovisit će o novcu, politici, trudu pojedinaca, politici, europskim sredstvima, politici, politici, politici...

Povratak na kazalo © 2001-2018 Klub Sušačana