Park prirode Učka danas broji oko 1300 biljnih vrsta od kojih je dio ugrožen zbog postupnog nestajanja njihovih prirodnih staništa (livade, pašnjaci, lokve), ali i sve većem nekontroliranim branjem biljaka. Livade i travnjaci Učke i Ćićarije posebice su bogati biljnim vrstama i predstavljaju značajan spremnik bioraznolikosti živog svijeta. Ovdje nalazimo čitav niz rijetkih, ugroženih i zaštićenih biljnih vrsta poput: lukovičavog ljiljana, kranjskog ljiljana, ilirske gladiole, nekoliko vrsta sirištara, zvončića, gorske sase, jaglaca, uskolisnog plućnjaka, raznih orhideja, karanfila i brojnog drugog bilja.
To je zanimljivo područje i zbog životinjskog svijeta. Do sada istražena fauna već pokazuje izrazitu vrijednost u smislu endemizma i velikog postotka zakonom zaštićenih vrsta kao što su brojne vrste kukaca (skakavci, kornjaši, leptiri), gmazova (npr. velebitska gušterica), vodozemaca (npr. planinski daždevnjak), sisavaca (šišmiši), ptica i podzemnih organizama (stenoendem kornjaš Croatodirus bozicevic). Ovdje nalazimo brojne vrste divljači kao što su divlje svinje i srndaći, a u posljednje vrijeme zna se zateći i pokoji medvjed.
Posebna je vrijednost Parka ptičji svijet. Do sada je zabilježeno oko 180 vrsta ptica, od kojih se oko 120 vrsta ovdje i gnijezdi, a za ljubitelje ptica osobit je doživljaj promatranje leta surog orla ili bjeloglavog supa koji područje Parka prelijeću u potrazi za hranom.
Učka i Ćićarija prepoznati su i na nacionalnom planu kao područja posebne važnosti za ptice, zbog prisutnosti brojnih važnih vrsta kao što su suri orao, vrtna strnadica, sova ušara ili planinski ćuk, te je područje predloženo za uvrštenje u europsku mrežu zaštićenih područja (Natura 2000).
Vršni dijelovi Učke spadaju među najosjetljivije dijelove Parka prirode Učka, a biološki među najzanimljivije i najvrednije. Vršni greben se zbog svog reljefa i položaja odlikuje velikim brojem rijetkih tipova staništa i cijelim nizom rijetkih, ugroženih, reliktnih i zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta koncentriranih na razmjerno maloj površini. Tako je vršni greben Učke stanište učkarskog zvončića, stenoendema, koji obitava jedino na Učki i nigdje drugdje na svijetu. Vršni greben posebno je zanimljiv i u hidrogeološkom smislu jer se sastoji od vodopropusnog vapnenca koji naliježe na vodonepropusni fliš te na tom kontaktu izviru brojni potoci, izvori, koji dalje formiraju padine i kanjone Učke (Lovranska i Mosćenička draga). Voda iz tih izvora izuzetno je visoke kakvoće i koristi se za potrebe vodopskrbe pučanstva Učke i Opatije.
70 % Parka prirode Učka pokriveno je šumom, i to prvenstveno šumom primorske, bukve što predstavlja jedan od fenomena ovih prostora. Posebnost istočnih padina jesu šume pitomog kestena (Castanea sativa) - poznatih kao maruni. Ima ga mnogo po obroncima Učke, najviše u okolici Lovrana, Opatije i Mošćeničke Drage, pa se u ovim krajevima još naziva i lovranski marun. Plod pitomog kestena spada u obilježja Parka prirode Učka, te se nalazi i na njegovu logotipu. Tijekom listopada na području Lovrana i Lovranšćine održava se manifestacija Marunada, koja je posvećena upravo ovom slatkom jesenskom plodu.
KULTURNA BAŠTINA
Uz mnoštvo prirodnih vrijednosti, atrakcijama Učke svakako valja pribrojiti autohtonu kulturnu i graditeljsku baštinu, kao i tradicionalnu poljoprivredu. Specifična estetika krajobraza Učke nastala je ispreplitanjem tradicionalne ljudske djelatnosti vezane prvenstveno uz poljoprivredu, stočarstvo i korištenje šuma. Čovjek je svojim radom i dugotrajnim gospodarenjem resursima oblikovao izvorne kultivirane pejzaže čija su obilježja brojni suhozidi, pastirski stanovi i drugi elementi povijesne graditeljske baštine koji danas tvore autentično kulturno-povijesno nasljeđe. Brojni nalazi potvrđuju dugu povijest ljudske djelatnosti na ovom području, od kojih neki datiraju i od 12 tisuća godina prije Krista, kao što su nalazi iz Pupićine peći koja se nalazi u kanjonu Vela draga.
Unatoč postupnom zapuštanju tradicionalne poljoprivredne proizvodnje, autohtoni poljoprivredni proizvodi i prirodni plodovi i danas su okosnica turističkog identiteta regije. Maruni, šparoge, trešnje, ovčji sir i skuta, rakije od meda i imele samo su dio gastronomske ponude. Od nekada vrlo razvijenog stočarstva na Učki danas je uglavnom preostalo ovčarstvo, a kao simbol Istre i Učke posebno spominjemo istarsko govedo ili boškarina kojeg nalazimo i na zaštitnom znaku Parka prirode Učka.
Svoje tragove ostavilo je i razdoblje klasicizma i secesije iz vremena vladavine Austro-Ugarske Monarhije, najčešće u vidu javne arhitekture vezane uz ceste, vode ili šume.
Jedna od takvih je i fontana Voda Josipa II. Smještena tik uz cestu, ispod sela Vela Učka. Fonatana obogaćuje vrijedno povijesno nasljeđe ovog područja. Nekada odmorište, izvorište i pojilište za stoku, danas turistička atrakcija.
Fontana je bila znana kao Napoleonova voda sve do restauracije 2003. godine tijekom koje je otkriven natpis na latinskom jeziku koji sadrži ime cara Josipa II. Lotarinškog, vladara Hasburške Monarhije od 1780. do 1790. godine. Restauracijom fontane zaustavljena je njena daljnja devastacija, a Učka je bogatija za kulturno dobro od posebnog lokalnog značaja.
Jedan od vrijednih ostataka srednjeg vijeka na prostorima Parka svakako je srednjovjekovni kaštel Kožljak. Sagrađen na strmoj litici iznad nekadašnjeg Čepićkog jezera, a današnjeg polja, prvi se put spominje u dokumentima s početka 12. stoljeća. Očuvano prilazno stubište, na kojemu kao da se i danas čuje topot kopita i zveckanje oklopa, te dijelovi obrambenog zida podsjećaju na ta nemirna vremena. Više grbova isklesanih u živoj stijeni svjedoče o brojnim vlasnicima i upraviteljima kroz stoljeća.
POKLON
Prijevoj Poklon najfrekventniji je dio Parka i ishodište najvažnijih planinarskih puteva. Poklon je i mjesto posebnog kulturnog i tradicijskog značenja. Vjernici iz Istre stoljećima su preko Poklona putovali na hodočašća trsatskom svetištu Djevice Marije i upravo na tom mjestu gdje puca pogled na Kvarnerski zaljev i Trsat poklonili bi se zavjetnoj crkvi Gospe Trsatske, otkuda i ime prijevoju. 
VOJAK
poučna staza Plas
Park prirode Učka nudi mnoštvo zanimljivosti i atrakcija. Najviši vrh Vojak na 1401m jedna je od najposjećenijih lokacija Parka. Na njemu se nalazi kula izgrađena početkom prošlog stoljeća (1911. god.), a s nje se pruža veličanstven pogled na Istru, Kvarner, otoke, Gorski Kotar, Velebit, Alpe. Za lijepog vremena može se vidjeti čak i Venecija. Kulu su izgradili planinari, zaljubljenici u prirodu, u doba Austro–Ugarske Monarhije. U vrijeme I. svjetskog rata bila je u funkciji austro-ugarske ratnopomorske promatračnice. Nakon proglašenja planinskog masiva Učke i dijela Ćićarije parkom prirode, kula je postala njegovim svojevrsnim simbolom. Godinama zatvorena za javnost, prvi je put otvorila svoja vrata u kolovozu 2004. kada je nakon obnove i zaštite dobila novu funkciju: postala je info punkt i suvenirnica. Danas se u njoj nalazi stalni postav izložbe Bitne i spomena vrijedne činjenice o Učki. Na kuli su postavljena i dva panoramska teleskopa kako bi pogled bio još ljepši, a na kruništu kule ugravirana su imena planinskih vrhova te otoka koja, se s nje vide. U neposrednoj se blizini nalazi uzletište za slobodno letenje.
Podno Vojaka nalazi se poučna staza Plas, dužine 2000 m, koja prolazi obroncima vršnog grebena Učke. Staza vodi kroz gustu šumu tipične primorske bukve, u kojoj se može čuti jedino pjev ptica i šum vjetra. Samo na najvišim dijelovima isprepliću se raznoliki oblici krivudavih debla i grana pretplaninske bukve. Poučna staza ima uređena odmorišta za uživanje u čarima kojima odiše ova šuma i pogledu na brežuljkastu Istru. Uz pomoć interpretacijskih i edukativnih sadržaja predstavlja posjetiteljima prirodne karakteristike ovog vršnog područja Učke, bogatstvo biološke raznolikosti flore i faune te postanak krškog reljefa i oblika.
| UČKARSKI SAJAM  Na prijevoju Poklon, u Parku prirode Učka, a u organizaciji Javne ustanove Park prirode Učka 9.rujna 2007. godine održan je prvi Učkarski sajam čiji je glavni cilj i svrha bio da posjetiteljima sajma približi Park prirode Učka i njegovu kulturnu i etnološku baštinu kroz gastronomiju, tradicijske pjesme i plesove, stare zanate i običaje. Manifestacija Učkarski sajam inicijativa je koja je potekla od uočene potrebe da se tradicijske vrijednosti, materijalna i nematerijalna kulturna baština Parka prirode Učka očuvaju te predstave široj javnosti. Povijesno, kulturno, etnološko nasljeđe i tradicija ovog područja do sada nisu u dovoljnoj mjeri promicani kao vrijedna baština i važan element turističke ponude, pa je stoga stvorena ideja o sajmu koji će javnosti ukazati na bogatstvo kulturne baštine i tradicijske kulture Učke i Ćićarije. Posjetitelji koji su taj dan pohodili na Učku imali su priliku kušati i kupiti proizvode od meda, brinje, ljekovitih trava, puževa, ovčji i kravlji sir, domaće suhomesnate proizvode, kolače te uživo vidjeti kako nastaje tradicionalna ćićarijska tamburica cindra, kako zvuče istarski mih i sopile, kako se masti brgujski kapuz, koje gljive možemo susresti šetajući šumama Učke, kakvo su posuđe koristile naše none… Publika je mogla uživati i u kulturno zabavnom programu čija je posebna gošća bila Tamara Obrovac sa svojim sastavom Transhistria electric. Osim Tamare Obrovac u zabavnom su dijelu nastupila folklorna društva i vokalne skupine s tradicijskim plesovima i pjesmama te djeca lokalne područne škole s recitatorskim programom na čakavštini. Zanimljiva edukativna predavanja s raznolikim temama (ljekovito bilje, flora i gljive Parka prirode Učka, pčelarstvo, pužarstvo, autohtona ćićarijska sorta grožđa, tradicijski život Učke i Ćićarije), održana u obližnjoj učionici u prirodi, privukla su brojne posjetitelje koji su sa zanimanjem slušali predavače. Posebnu je pažnju plijenio tor za životinje gdje su posjetitelji imali priliku vidjeti autohtone domaće životinje tradicionalno važne za ovaj kraj - autohtonu pasminu istarske ovce pramenka, istarskog tovara, kozu i dva vela istarska vola, svaki od po 1200 kila – Boškarin i Bakin, koji su bili zasigurno najveće zvijezde sajma. Jedan od njih bio je i zvijezda zabavnog programa sajma te je izveo točku poslušnosti na divljenje svih prisutnih. Lijepo vrijeme i očito potreba za ovakvim manifestacijama na ovim prostorima privukla je velik broj posjetitelja, čak njih oko deset tisuća, a s obzirom na postignuti uspjeh Učkarski sajam svakako će doživjeti i buduća izdanja i postati tradicionalna manifestacija vrijedna posjeta. | |
VELA DRAGA
Jedan od najatraktivnijih lokaliteta Parka svakako je i kanjon Vela draga. Ovaj prirodni fenomen, klesan tijekom dugog geološkog razdoblja (još od vremena krede, započet točnije prije 140 miliona godina) potresima, vjetrovima, suncem i vodom, zaštićen je i u kategoriji geomorfološkog spomenika prirode još 1998. godine. Rubom impresivnog kanjona prolazi geološka poučna staza Vela draga i uz pomoć interpretacijskih ploča na 4 jezika predstavlja ovaj spomenik izuzetne geomorfološke vrijednosti. Interpretacijske ploče pisane su jednostavnim popularno–znanstvenim jezikom kojim se objašnjavaju geološki fenomeni postanka masiva Učke i samog kanjona Vela draga. Iznad kanjona, na uređenom vidikovcu i odmorištu, može se kratko predahnuti uz pogled na impresivne vapnenačke tornjeve koji dosežu visinu i do 100 m. Od vidikovca staza se nastavlja u podnožja kamenih tornjeva, do samog dna Vele drage.
Osim geoloških fenomena staza poučava i o alpinizmu i slobodnom penjanju, sportovima koji su u Veloj dragi prisutni još od davne 1931. godine kada je legendarni alpinist Emilio Comici na Velikom tornju ispenjao prvi alpinistički smjer. Vela draga je tako s vremenom postala poznato penjalište na kojemu su mnogi hrvatski i europski alpinisti i sportski penjači stjecali dragocjeno iskustvo. Impresivnim stijenama i vapnenačkim stupovima s više od 60 uređenih penjačkih smjerova u ambijentu kanjona, Vela draga predstavlja jedno od natraktivnijih penjališta u Hrvatskoj. Svojim skrovitim liticama i gustom vegetacijom kanjon Vela Draga idealno je stanište mnogim životinjskim i biljnim vrstama. Poučne tablice o vegetaciji i ornitologiji opisuju zašto životinje, pogotovo ptice, često nastanjuju i koriste ove nepristupačne litice. 
LOVRANSKA DRAGA
I ŠETNICA SLAP
Unutar granica Parka nalazi se nekoliko sela i zaselaka, no jedno od naslikovitijih je Lovranska Draga. Ovo naselje smješteno je na istočnim padinama Učke iznad Lovrana. Do prije dvadesetak godina stanovništvo Lovranske Drage intenzivno se bavilo poljoprivredom, naročito vinogradarstvom i stočarstvom uzgajajući ovce.
Raštrkane kućice povezane su starim putovima i stazama, no istaknutiji su oni koji vežu ruralnu Lovranštinu s dolinom Medveje i morem. Nekada su tim putevima žene iz Lovranske Drage svakodnevno odlazile u Lovran noseći drvo, mlijeko i povrće. Na prilazu Lovranskoj Dragi nalazi se barokna crkvica Sv. Mihovila, zaštitnika mjesta. Naselje je okruženo terasastim vinogradima i livadama te s najvišim vrhovima Učke u pozadini. Kroz naselje teče potok kojeg mještani zovu Potok, a najzanimljiviji je dio potoka jedan od najljepših slapova Parka do kojeg vodi uređena šetnica Slap koja prolazi kroz nasade maruna.
TREBIŠĆA
Područje Parka prirode Učka iznad slikovitih Mošćenica, između mošćeničkog zaseoka Trebišća i vrha Peruna zauzima posebno mjesto među kulturnom baštinom. Nedavnim istraživanjima utvrđeno je da je ovo područje bilo sveti prostor za prve hrvatske doseljenike, svojevrstan hram u krajoliku u koji su postavili svoje vrhovne bogove; Peruna gromovnika visoko u vrh brda, a Velesa, boga vode i podzemlja, u duboki kanjon mošćeničkog Potoka.
S obzirom da je potvrđenih lokacija drevnih slavenskih svetišta u cijelom slavenskom svijetu veoma malo, riječ je o iznimno važnom otkriću. Javna ustanova Park prirode Učka u suradnji s Katedrom čakavskog sabora iz Mošćeničke Drage radi na projektu jedinstvene mitološke staze koja će biti popraćena poučnim i umjetničkim sadržajima, a kretat će iz Mošćeničke Drage prema Trebišćima, šarmantnom i neobično očuvanom mlinarskom zaseoku smještenom kraj potočnog slapa u netaknutoj prirodi kanjona do vrha Perun, odakle se pruža pogled na sve točke u krajoliku bitne za priču o ovom svetom prostoru.
BRGUDAC I KORITA
Jedno od nezaobilaznih odredišta planinara i izletnika svakako je Brajkov vrh na Ćićariji, na sjevernoj granici Parka u blizini naselja Brgudac u kojem je uređen spomen-dom i mnogi drugi spomenici na brojne žrtve i teške dane II. svjetskog rata.
U podnožju Brajkova vrha nalazi se izvor Korita i istoimeno izletište (1010 m) do kojeg se dolazi jednosatnom šetnjom planinarskom stazom koja vodi iz naselja Brgudac. Izvorište je dobilo naziv po kaskadno postavljenim drvenim koritima koja su služila za napajanje stoke.