SUŠAČKA REVIJA broj 61

 


nogomet

IGRALA SE, PIKALA SE

Ferruccio Burburan i Zlatko Mornjak

Podaci govore da su Trsaćani igrali nogomet već 1905. godine. Igralo se na Veloj ravne na Strmici, a nakon rata na Njivine pokraj škole na Trsatu. Talijani su 1920. godine na tom mjestu htjeli izgraditi stadion, ali su Trsaćani to odbili. Da se to dogodilo, ne bi bilo igrališta na Krimeji.

Sušak u sportskom smislu nije puno zaostajao za Rijekom pa se 1906. krajem kolovoza godine osniva HNIŠK Primorac (Sušak). Osnovani su mnogi sportski klubovi i imali su u svom sastavu nogomet, ali on nije tako brzo zaživio kao drugi sportovi. Primorac je, međutim, bio osnovan kao nogometni i isključivo nogometni klub. Vrlo značajna je i 1908. godina kada se, prema pisanju Novog lista, osniva klub HŠK Šparta krajem srpnja, a nakon toga i HŠK Victorija. Victorija prvo djeluje kao školski klub,  a kao udruga građana počinje raditi 1911. godine.


Orijent se voli od malih nogu.

Victorija je prvu utakmicu odigrala 1911. godine, i to 4. listopada 1911.  Protivnik je bila Olimpia (Karlovac), a rezultat 12:0 u korist Victorije. Ovo je bio i prvi meč koji se odigrao po pravilima nogometne igre. Pred punim gledalištem u interesantnoj igri najviše golova postigao je Jurković (4). Organizacija utakmice zahtijevala je velike troškove, pa su ulaznice bile od 40 filira do 1,5 kruna.

Ipak, prva utakmica s istočne strane mosta odigrana je 1908. godine (u Martinšnici). Rezultat između Sparte i Primorca nije objavljen u tisku, iako je utakmica najavljena i odigrana. Susret istih protivnika ponovljen je 25. srpnja 1909. opet u Martišnici. Novine pozivaju gledatelje i pišu da teren nije daleko te da se može stići omnibusom do Pećina i dalje ići pješke. Ulaznica je bila 40 filira, a vojnici i dječaci plaćali su polovicu cijene. Dobrovoljni prilozi prihvaćali su se sa zahvalnošću. Tih godina utakmice su bile više kao treninzi momčadi, pa nisu privukle gledatelje i novinstvo, ali zbog značenja tih prvih utakmica navodimo njihove sudionike:

Sparta (Šparta): Fodl, Veljačić, Superina, Crnčević, Šafar, Jelušić,  Milan,  Kubka,  Accurti,  Coury,  Drossi.

Primorac: Kobel, Cidri, Penka, Margan, Mitrović, Manojlović, Luka, Jerina, Broznić, Brentini.

Vrlo brzo organiziraju se gostovanja i dolasci klubova iz zemlje i inozemstva. Victoria igra 14. srpnja 1912. godine utakmicu s HAŠK-om (Zagreb), a utakmicu sudi Ivica Lipovščak iz Zagreba. HAŠK pobjeđuje s 8:3 (6:0). Gledatelji su po povoljnim uvjetima za igru došli vidjeti "veliki" HAŠK i kako će se Victorija nositi s puno boljom ekipom. Najlošiji član Victorije bio je vratar, a sudac vrlo dobar.

21. srpnja 1912. Victorija gostuje u Ljubljani protiv Ilirije. Victorija pobjeđuje 4:1 golovima Jurkovića (2), Štrika i Banfića. Sudac korektan, a igra fer. Utakmici su prisustvovali i navijači Victorije. Treba naglasiti da je Iliria bila najbolja momčad Kranjske pa je rezultat pokazatelj kako su Sušačani bili vrlo dobra ekipa. Utakmice Ilirije i Victorie dobit će u budućnosti tradicionalni karakter. Igralo se i u Ljubljani i na Sušaku. U uzvratu na Sušaku vratar Victorije bio je Šuput iz HAŠK-a, i kako se tada to nazivalo, bio je "ferijalni član kluba". Victoria je pobijedila 3:0. Bilo je vrlo vjetrovito vrijeme i okupilo se malo gledatelja. Iste godine i novoosnovani klub Slavija (Trsat) igra svoju prvu utakmicu protiv Victorije i gubi 12:2. Prijateljstvo s Ilirijom nastavlja se, pa i Slavia igra utakmice s tim klubom na Sušaku i u Ljubljani.

1913. godine igraju Slavia i Arx (Fiume), Slavia i Opatija, Victoria i Slavia. Slavia ide i na gostovanje u Opatiju gdje pobjeđuje Hrvatski sokol (Volosko-Opatija) sa 6:1. Igralo se ispod starog groblja, a cijena ulaznica bila je 60 filira,  sjedenje 1 kruna. U goste Victoriji dolazi i FC Saxonia, a utakmica se igra na Kantridi (pobjeda Victorije 9:0). Victoria prije sučeljavanja s Hajdukom i Haškom pobjeđuje i novoosnovani klub Abbazianer Fussball Klub (Opatija) sa 3:2. Za Opatijce igrao je i jedan mađarski igrač koji je sudjelovao na Olimpijadi u Stockholmu godinu dana ranije.

Gostovanje u Zagrebu kod HAŠK-a pomutio je odlazak većine igrača na godišnji odmor, pa je Victoria s drugom ekipom izgubila 6:0.

20. srpnja 1913. Victoria po prvi put gostuje u Splitu. Putovalo se brodom, a popilo se dosta vina i igralo se briškulu. Prvi izlet u Split bio je neobičan. Naime, svo "općinstvo" bilo je na rivi i pljeskom je dočekalo igrače Victorije koje su zatim proveli  po gradu i pokazali im znamenitosti Splita. Utakmicama je prisustvovalo nekoliko tisuća ljudi koji su dopratili igrače Victorije iz hotela do stadiona. "Općinstvo" je pozdravljalo igrače Victorije: "Živio, živjeli Sušačani!" Nažalost, Victoria je izgubila 4:2, a ovakav doček, nažalost,  neće se ponoviti što će se kasnije vidjeti. 

Godine 1914. igraju i novi klubovi Frankopan, S.K.K. (Sušak).


Prva momčad J. S. K. Orijenta: Franjo Ladešić, Ivan Zvanja, Anton Stipčić, Ivan Marač, Mavro Stipčić, Dušan Hajdin, Slobodar Wosnig, Petar Spicijerić, Franjo Mateljan, Kazimir Škrobonja, Erazmo Wosnig.

Nogomet je postajao vrlo važan u sportskom i društvenom životu Sušaka. Najjači klub Victoria ugošćuje i klubove iz Italije. Novo domaćinstvo je 31. svibnja 1914., a igra se utakmica Victoria - Udine koja završava rezultatom 2:2. Revanš je bio 1.lipnja 1914., a udinesi su opet gosti. Sudio je Martinović, za kojeg novine kažu da mu je nedostajalo energije. Za razliku od prve utakmice, nešto je manje gledatelja, ali se igralo puno bolje nego dan ranije. Izvještaj iz novina izgledao je ovako: "Talijanaši sa svojom krikom i vikom pokazali su se sasvim gadno i ispod svake kritike. Bilo bi dobro kad bi se našao i pokoji redar koji bi galamu malo i utišao. Žalosno je da naš svijet za ovaj lijepi i zdravi sport ima malo smisla i ljubavi. Gdje su Hrvati Sušaka i Rijeke? Osim sokolaša i svijeta niže klase nije bilo skoro nikoga. Općenito je žalosno da naše utakmice više posjećuju Mađari i drugi  nego mi sami." (Novi List)

Ista godina obilježena je i prvim utakmicama Primorca (Sv. Lucija), Kostrene (Sv.Barbara), Zrinskog (Krimeja), Bakaračkog športskog kluba i Ferijalne momčadi Kraljevice.

Dana 12. srpnja 1914. Victoria ponovo gostuje u Splitu kod Hajduka i gubi rezultatom 1:0. Rezultat i nije toliko važan koliko promjena raspoloženja Splićana, igrača i "općinstva". Ovaj put nitko nije dočekao igrače Victorije. Igralo se grubo, a želja Hajduka za pobjedom nadjačala je sportski duh.

Nakon samo mjesec dana Victoria ponovo gostuje u Splitu i situacija je još gora. Izvještaj govori da su igrači dočekani pogrdnim riječima. Hajduk, uz naklonost suca, igra vrlo grubo samo da bi pobijedio što većim rezultatom. Ni ponašanje igrača (bez pozdrava nakon utakmice) nije bilo mnogo bolje od ponašanja gledatelja. Rezultat je 6:2 za Hajduk.

Prvi put se igralo i na Žurkovu, Zrinski - Frankopan 9:4.

Victoria je ugostila i zagrebačku Concordiju i pobijedila 4:0 (26. srpnja 1914.) U izvještaju stoji da je Concordia izazvala antipatije publike zbog bahatog ponašanja i grube igre. Ovo je bila i posljednja utakmica Victorije prije početka rata.

Kraj rata i ponovno odigravanje utakmica počelo je gostovanjem HAŠK-a koji je bio najbolja hrvatska ekipa. Victorija gubi 4:2. Zanimljivost je da je rezultat objavljen samo u talijanskim novinama. (23.lipnja 1918.) Victorija po prvi put odlazi na gostovanje kod Sparte (Zagreb), i to na HAŠK-ov stadion u Maksimiru. Victorija igra cijelo vrijeme s deset igrača (koliko je i došlo) i gubi utakmicu s 1:0 (21. rujna 1918.).

1919. je godina i osnivanje Orienta. Odluku o osnivanju donose mesarski pomoćnik Franjo Matković i mesar Pero Spicjerić. Ime Orientu dao je Matković, koji je u nekoliko navrata putovao u Ameriku i u nekoj luci vidio parobrod Orient. Činilo mu se vrlo zvučno, pa je ipredložio ime klubu, što je i prihvaćeno. Klub je činilo 300 članova, a boje kluba odredila je gospođa Tina Godina, koja je sašila crvene košulje i bijele gaćice, tako joj se sviđalo! Prvi predsjednik bio je Franjo Rosi, a tajnik stolar Senjanin Knifić. Poslije Knifića 1922. godine tajnik je Josip Leško koji izrađuje prvi pravilnik kluba. Orient prvu utakmicu igra 1919. godine protiv Viktorije i gubi 6:0. Primorske novine pišu da novi klub napreduje vrlo dobro i da su utakmicu izgubili samo zbog premorenosti igrača (poluvrijeme 1:0). Kao prvo gostovanje vodi se utakmica u Gospiću protiv Građanskog, i to 25. lipnja 1922. godine.

Zatišje i malo utakmica 1920. i 1921. godine, a već 1922. godine osniva se i Primorac (Vežica). Kako je područje Rijeke pripadalo Julijskoj krajini, odigravale su se prijateljske utakmice s pripadajućim klubovima, a po prvi put odigran je i turnir Pokal Sušaka, na kojem pobjeđuje Orient što je i prvi trofej u povijesti.

1923. godine igraju se brojne utakmice s ekipama iz Rijeke, Italije, Mađarske, Rumunjske, Zagreba i Splita. To je vrlo značajna godina jer se otvara igralište na Krimeji. Uz sve riječke klubove gosti su Maribor, Vasas, Sparta, Slovan Freiburger, Slavija (Prag), HAŠK, Građanski (Karlovac).

Pekar po zanimanju, Ivan Maračić prvi se zainteresirao za teren na kome je danas stadion. Vlasnik terena bio je Blečić. Teren je imao veliki nagib od 1,5 m, gdje se sadila vinova loza i gdje su bili vrtovi. Da bi se otkupilo teren, trebala su financijska sredstva, pa se prišlo udruživanju i 74 akcionara otkupilo je akcije u vrijednosti 296.000 lira da bi se teren kupio i izravnao. Zaposlena su i četiri radnika za taj posao, a u popodnevnim satima članovi i prijatelji kluba pomagali su u kopanju i razgrtanju zemlje. Akcije kupuje i trgovac vinom Hreljanović, kojem je klub naknadno prodao sve dionice, pa je postao jedini vlasnik terena. Otvaranje igrališta bilo je 20. svibnja 1923., a gost je bio HAŠK (Zagreb), koji je pobijedio s rezultatom 1:0. Zaslužni sportski radnici i igrači  kojih se treba prisjetiti bili su Branko Jović, Milan Blažević, Slavko Šurdonja, Moro Brozičević, Marcelo Kovačić, Đorđe Dobrijević, Vjeko Galetović, Roko Ladišić, Teo Tonković, Dušan Pajić, Ante Vrban, Živko Matković, Viktor Vičić, Stane Vončina i mnogi mnogi ostali.

1924. godine Orient igra i utakmicu protiv Maccabija. Maccabi je klub iz Zagreba, a u to vrijeme skoro svaka židovska zajednica u Europi imala je klub koji se zvao tim imenom.

12. travnja 1925. Orient gostuje u Udinama kod Udinesea. Putovalo se taksijima od Matulja do Udina. Orient je odigrao izvrsno i utakmica je završila rezultatom 2:2. Utakmice igraju i Val (Crikvenica), Hridina (Hreljin), Jadran (Kostrena).

Godina 1926. označena je kao "mrtvilo". Orient je u krizi, Victorija prestaje s igrama kao i Slavija i Frankopan. Ipak se pojavljuju Bakar i Javor (Draga). Sljedeće, 1927.godine Orientova aktivnost zamrla je odlaskom nekolicine igrača, a na skupštini Victorije odlučeno je da se opet aktivira nogometna sekcija. Pojavljuju se i klubovi Risnjak (Krasica), Senia (Senj), a 1928. i SK Iliria i SK Trsat.

Puno se danas priča o atraktivnim utakmicama u turističke svrhe debelih i mršavih u Dalmaciji, pa se moramo prisjetiti novčanih problema u Orientu i skorog gašenja kluba, a u kontekstu toga i organizacije prve utakmice Debelih i Mršavih 1929. godine. Sljedeće godine organiziran je Pokal Jele gdje se Orijent vraća "iz mrtvih" i pobjeđuje u konkurenciji Jele, Viktorije (Karlovac), Slavije, Živežara i VŠK Varaždina. Novi su klubovi te godine: Triglav, Vitez (Škrljevo) i RSK Sloga (Hreljin).


Prva momčad J. S. K. Hajduka: (sjedeći) M. Kurir, A. Bonačić, Mochido, Rodin, Š. Poduje, M. Bonačić, (u sredini) trener Kaliterna, V. Poduje, Radić, Brajević, Kezić, P. Kurir, Benčić, (gore) Bavčević, Gazzari, Dešković.

Godine 1931. i 1932. donose nam ozbiljnije natjecanje u ZNP (Županijski nogometni podsavez), gdje Orient pobjeđuje u finalu u dvije utakmice Borac iz Banja Luke.

Od 1932. godine igra se prvenstvo ZNP-a u kojem sudjeluju osim poznatih klubova i Građanski (Bakar), NGŠK Novi Vinodolski, Slavija Varaždin, BGŠK Bjelovar. Zbog nedostatka terena za prvenstvene utakmice po dvostrukom bod-sistemu odlučeno je da se prvenstvo ZNP-a 1935./1936. odigra po kup – sistemu. Orijent je jedini od sušačkih klubova koji ima uspjeha i dolazi dva puta do visokog mjesta. Prvo polufinale gubi od BGŠK-a, a drugi put i finale od istog protivnika. Veliki uspjeh ostvarila je i Jela koja igra 1938-39. finale i gubi od BGŠK-a.

1939./40. osniva se Sušački nogometni podsavez, i to 14. siječnja 1940. kao unaprjeđenje Prve župe ZNP.

Suci su sudili besplatno i nisu nosili sudačku odjeću.

Posljednje prvenstvo prije formiranja nove države odigrano je 1940./41. godine, a pobijedio je Orijent. Primorske novine 4. travnja 1941. donose vijest prema kojoj bi Sušak trebao dobiti ligaša. Osnovala bi se Hrvatska liga s 10 klubova od kojih bi četiri bili prvaci podsaveza, a među njima i Orijent.

Čitatelj će primijetiti da se Victoria i Orient  kao i neki drugi klubovi navode sa i bez slova "j". Nakon Prvog svjetskog rata i pripajanja SHS-u mnogi klubovi dodaju "J" u svom imenu, a nerijetko i predznak J.Š.K. umjesto Š.K. ili S.K. Neki su voljeli naziv "športski", a neki "sportski". Veliko "J" prije imena označava "Jugoslavenski", što je bilo vrlo prihvaćeno kod npr. Hajduka, a u nekim izvještajima imamo isto i kod Orijenta. Za vrijeme Austro-Ugarske nacionalni predznak mogao je biti samo ugarski, iako su neki klubovi kršili taj zakon i stavljali nacionalni predznak, što ne vidimo kod klubova iz Rijeke, Italije, Engleske ili Njemačke. Još i danas je u Hrvatskoj popularan nacionalni predznak "H", što u drugim zemljama ne postoji ili je vrlo vrlo rijetko.

  

IZVOR PODATAKA

Rijeka nogometa, F. Burburan, Z. Moranjak

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana