SUŠAČKA REVIJA broj 66/67

 


obljetnice

LOŠINJSKA PLOVIDBA

Julijano Sokolić


Dolfin

Otok Lošinj je sa 75 četvornih km jedanaesti po površini među hrvatskim jadranskim otocima. Danas tu živi, u pet naseljenih mjesta, nešto vi[e od osam tisuća stanovnika. U povijesti ih je bilo više, a i manje, ovisno o socio-ekonomskim i drugim prilikama. Ako se pogledaju prirodne datosti, onda se vidi malo plodne zemlje, i jedino mora u izobilju. I to more postalo je i ostalo jedina razvojna mogućnost. Bilo u pomorstvu ili turizmu.

U ovom tekstu osvrnut ću se na na pedeset godina djelatnosti Lošinjske plovidbe kao poduzeća koje je izniklo iz stoljetne težnje i tradicije za opstankom i razvitkom ovog otočnog naroda - svim političkim, ekonomskim i sociološkim zaprekama unatoč. Početak je bio težak, na granici nemogućeg, kad je slabim i starim sredstvima osnovano prvo poduzeće 1956. godine u Malom Lošinju, da bi spajanjem s Obalnom plovidbom Rijeka ojačalo i od prosinca 1958. krenulo u neponovljivu avanturu kojoj posvećujemo ove redove.

Današnje dioničko društvo Lošinjska plovidba Holding, sa sjedištem u Malom Lošinju, sastoji se od tri „kćeri“, tri društva s ograničenom odgovornošću: Lošinjska plovidba – Brodarstvo, Brodogradilište i Turizam. Ovdje će biti prvenstveno riječ o Brodarstvu d.o.o. koje je osnovano odlukom Narodnog Odbora Općine Mali Lošinj u prosincu 1958., dok je Brodogradilište d.o.o. sjedinjeno 1973., a Turizam d.o.o. iznjedren 1974. godine. O brodogradilištu, koje je zapravo sljednik nekadašnjeg poznatog povijesnog Martinolićevog brodogradilišta i koje će 2010. proslaviti 160 godina neprekidnog rada i djelovanja, bit će više riječidrugom prilikom, kao i o turističkoj grani također. Govoreći o brodarskoj aktivnosti vidjet ćemo neobičnu vitalnost i otpornost, pa i inovativnost koja je, u traženju puteva kroz razne nevere i tjesnace, dovela ovo poduzeće do visokog jubileja.

Dakle, prve, godine (1959.) poslovanja, poduzeće ima flotu od 38 jedinica, uglavnom drvenih motornih brodova, ukupne nosivosti 9.792 tone.

Od prvog rujna 1959. direktor poduzeća je SMILJAN RUKONIĆ, koji je svojim djelovanjem unio mnogo stvaralačkog, inventivnog i optimističkog u poslovnu filozofiju Lošinjske plovidbe - postavši karizmatična ličnost oko kojeg je formiran tim rukovoditelja spremnih uhvatiti se u koštac sa svim izazovima koje će donijeti tolike godine rada u vrlo složenim uvjetima. Sticajem okolnosti i sam zahvaćen tim duhom rada i optimizma formirao sam se kao čovjek i rukovoditelj u sve tri grane djelovanja Lošinjske plovidbe, noseći pozitivne uspomene i zadovoljstvo obavljenim.

 

 

Ime  broda

 Nosivost 
DWT
  Godina  gradnje    

Ime  broda

 Nosivost  DWT   Godina  gradnje

1.

BETINA

150

1950

 

20.

MERLERA

110

1887 (1901)

 2.

BRIONI

148

1953

 

21.

MORNARIĆ

190

1944

 3.

BRSEČ

180

1955

 

22.

NEREZINE

130

1925

 4.

BUZET

120

1893

 

23.

NJIVICE

180

1941

 5.

CEMENT

165

1945

 

24.

PALAGRUŽ

360

1931

 6.

CETINA

720

1948

 

25.

PERNAT

110

1909

 7.

ČIKAT

1600

1899

 

26.

PLAVNIK

210

1948

 8.

DOLFIN

65

1910

 

27.

PRIMORJE

390

1947

  9.

DOLIN

110

1946

 

28.

RABAC

210

1948

10.

GLAVOTOK

105

1954

 

29.

RAŠA

235

1948

11.

KIJAC

105

1909

 

30.

SELCE

200

1920

12.

LAV

220

1912

 

31.

SILBA

350

1915

13.

LEVAN

152

1952

 

32.

TVRDI

140

1947

14.

LOKRUM

332

1945

 

33.

UNIJE

130

1951

15.

LOPAR

180

1955

 

34.

VANGA

250

1953

16.

LUN

550

1948

 

35.

VELA LUKA

680

1950

17.

LJUBAČ

165

1928

 

36.

VINODOL

260

1956

18

MALA MARTINŠĆICA

30

1949

 

37.

ZAMET

130

1915

19.

MEDULIN

110

1954

 

38

ZORA

320

1942

 

 


Orjula

Flota, čija najveća jedinica nije imala više od 1600 tona dwt, održavala je komercijalno poslovanje između luka Sredozemlja i takvo se djelovanje specijaliziralo kroz više godina postupno, najprije u linijsko za Grčku i Tursku a onda i sjevernu Afriku (Libija,

Tunis) i dalje za Izrael. Već tih prvih godina sazrijevalo je razmišljanje o povećanju obujma poslovanja. Iako se još radi klasičnim metodama i generalnim teretom, u svijetu jača ro-ro i kontejnerska tehnologija, te Lošinjska plovidba, ne htijući zaostati, započinje uvoditi u svoju flotu i takve jedinice.

No, prije toga, moramo se podsjetiti da Lošinjska plovidba, iako brodarsko poduzeće koje djeluje na principu profita komercijalnog poslovanja, nosi u sebi i poslanje univerzalnog otočnog poslovnog subjekta koji nastoji i drugim načinima pomoći otočnoj zajednici.

Tako se, na poticaj Lošinjske plovidbe,  najprije 1960. godine obnavlja rad poznate malološinjske Nautike, utemeljene još daleke 1855. kao državne škole, a onda naglo ukinute 1948. godine, uz gubitak nastavnog osoblja, inventara, knjižnice i prostora.

Potaknuta je i izgradnja dva čelična broda u malološinjskom brodogradilištu koje je, prestankom programa za ondašnju ratnu mornaricu zapalo u tešku krizu.

Konačno 1961. godine, osposobljavanjem drvenog broda VANGA, iniciran je trajektni prijevoz putnika i vozila između istarskog kopna i cresko-lošinjskog otočja.

Dana 23. srpnja 1963. godine potopljen je, u sudaru s japanskim ribolovcem u vodama Brijuna, brod VINODOL. Realizacijom premije osiguranja potaknuta je mogućnost nabavke


Ani

prvog suvremenog broda, doduše polovnog, po imenu ORJULA, kojim će se krenuti u redovni servis luka i povezivanje luka sjevernog Jadrana i sjeverne Afrike.

Godine 1967. kupljeni su od Jugoslavenske linijske plovidbe brodovi Platak (novo ime BELI), Risnjak (ORLEC), Plavnik (RAŠA) i Labin (RABAC) s kojima se pojačala linija za sjevernu Afriku i uspostavila za Izrael.

Već sljedeće 1968. godine nabavljen je u Engleskoj brod BRIONI koji je imao sve karakteristike ro-ro brodova za ukrcaj i iskrcaj tereta na prikolicama.

Na desetu obljetnicu postojanja i rada Lošinjska plovidba ima 17 brodova s 29.986 tona nosivosti. Postupno su nestali svi oni drveni brodovi iz prve flote.

Godine 1969. nabavljen je u Švedskoj motorni trajekt MARINA  kojim će se uspostaviti najprije trajektna pruga između Rijeke, Rapca i Malog Lošinja, a onda dugoljetna veza između Zadra, Malog Lošinja i Pule. Ovaj brod, izgrađen 1936  u Danskoj, kao jedan od najsuvremenijih svojega vremena, ima bogati životopis sve do dana današnjeg kad usidren u malološinjskoj luci očekuje goste kao ugostiteljsko-turistički objekt.

 Godine 1972. uvrštava se u flotu ro-ro DIKA od 3740 dwt kao prvi brod takve tehnologije jugoslavenske trgovačke mornarice uopće. Poduzeće te godine zapošljava skoro 600 radnika što na kopnu što na brodovima.

U 1973. godini nabavlja se plutajući dok za brodogradilište u Malom Lošinju. Tu će 19. veljače 1974. biti obavljeno prvo dokiranje, i to najveće jedinice Lošinjske plovidbe, motornog broda BUGA od 10.284 dwt.

Dolaze teške godine poslovanja za brodare na svjetskom tržištu. Lošinjska plovidba 1977., u okviru tzv. Piranskog sporazuma poticanja obnove domaće flote, ugovara u brodogradilištu u Kraljevici jedan višenamjenski brod od 3700 tona nosivosti (budući CRES).

Iste godine brodu OSOR dodijeljena je Plava vrpca Vjesnika za pothvat spašavanja na moru.

Početkom 1978. godine za direktora OOUR Brodarstvo postavljen je prokušani pomorac, kapetan duge plovidbe Marinko Dumanić.

Tek nakon deset godina plovidbe trajekta MARINA država nastoji pomoći u pokrivanju gubitaka zbog razlike realizacije i troškova na liniji za Istru i Dalmaciju.

Lošinjsku plovidbu je od osnutka, osim teških uvjeta tržišta, pratila i natprosječna starost flote, pa se to nastoji popraviti 1982. godine ugovaranjem dva kontejnerska broda u brodogradilištu 3.maj u Rijeci (budući ORJULA i ORLEC!).

Godine 1986. na čelu Radne organizacije Lošinjske plovidbe dolazi do smjene jer dužnost direktora preuzima Giordano Benvin, a Smiljan Rukonić postaje savjetnikom.

Jačanje flote kao odgovor sve većim izazovima tržišta i tehnologije dovodi do toga da je Lošinjska plovidba u dvadesetoj godini rada dosegnula rekordnu nosivost od 259.857 dwt raspoređenu na 36 brodova i jedan trajekt.

 

STANJE FLOTE 31.12.1989.

 

IME BRODA

DWT

GOD.GRADNJE

   

IME BRODA

DWT GOD.GRADNJE
1. ANI 3.406 1978 20. NEREZINE 34.478 1978
2. BELI 4.243 1976 21. ORJULA 5.521 1985
3. BRIONI 5.710 1984 22. ORLEC 5.521 1985
4. BUGA 11.823 1976 23. ORUDA 2.777 1971
5. CERNIK 20.163 1976 24. OSOR 2.777 1970
6. CREC 4.469 1980 25. PEĆINE 6.147 1979
7. ČAVLE 7.771 1978 26. RAPOĆA 4.243 1976
8. ČIKAT 8.556 1983 27. RAŠA 5.973 1975
9. ĆUNSKI 5.900 1956 28. ROVENSKA 6.183 1969
10. DIKA 3.715 1965 29. SRAKANE 5.896 1986
11. GALIOLA 8.616 1976 30. SUSAK (2) 5.896 1987
12. ILOVIK 5.896 1987 31. SUSAK (1) 2.511 1963
13. IVA 3.406 1978 32. TIHA 4.089 1959
14. KURILA 3.090 1958 33. UNIJE 10.165 1975
15. LABOR 5.200 1976 34. URSA 4.089 1958
16. LIPA 5.710 1973 35. USTRINE 2.627 1960
17. LISKI 8.556 1983 36. VIJERA 5.952 1974
18. MARINA

Car ferry

1936 37. ZAMET 6.147 1979
19. MIRNA 22.635 1979     UKUPNO 259.857  

 


Nerezine

Klasične linije postupno nestaju, a brodovi idu u tramp ili brze ro-ro prijevoze. Lošinjska plovidba te godine zauzima sedmo mjesto po ukupnom prihodu među brodarima Jugoslavije. To je ujedno zadnja mirna i „normalna“ godina.

Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske i prekida trgovačkih tijekova u bivšoj državi i ova flota ostaje bez tradicionalnog tereta te je dijelom prisiljena napustiti  sredozemne vode u potrazi za teretom na svim svjetskim morima.

Godine 1992. započinje proces privatizacije društvenih poduzeća, pa tako i Lošinjske plovidbe koja će se tijekom slijedeće dvije godine do potpune privatizacije formirati kao holding koji nosi dionice sva tri matična poduzeća – Brodarstva, Brodogradilišta i Turizma.

Da bi se uopće opstalo, traži se spas i prodajom dijela flote, a za poslovanje će se popraviti tek 1995. godine kad poduzeće iskazuje prvi dobitak nakon više negativnih godina.

 Tek 1999. počinje se održavati tzv. feeder servis, razvoz kontejnera od luke Gioa Tauro, gdje pristaju matice kontejnera, do luka sjevernog Jadrana, Rijeke posebno. Ta pionirska uloga pripala je brodu LIPA. Flota je na početku te godine imala još 18 jedinica s 122.797 tona nosivosti.

Prva godina, nakon dužeg razdoblja, kada se radi s dobitkom bila je 2004., pa je tako zadržano još deset brodova sa 84.112 dwt. Iste godine u travnju mjesecu mjesto direktora preuzima Zlatko Moković, dipl. ekonomist, a Marinko Dumanić postaje savjetnikom.

Godine 2005. prestaje s plovidbom brod MARINA, legenda trajektne veze između Dalmacije, Lošinja i Istre. Dvostruki nositelj Plave vrpce, našeg najvećeg priznanja za iznimne podvige na moru, usidrit će se u malološinjskoj luci i namijeniti drugim sadržajima novog vlasnika Arhipelag d.o.o.

Te godine ostvaruje se znatna dobit pa se u slijedećoj 2006. nabavljaju četiri nova broda tipa handy i handy max s ukupno 140.557 tona nosivosti za prijevoz rasutog tereta.

Dobro poslovanje nastavlja se do 2008. , jubilarne pedesete godine poslovanja, kada vozarine naglo propadaju i svjetska trgovina dolazi u krizu što sa sobom u propast povlači mnoge brodare, brodogradilišta i prateće servise. Na kraju te godine Lošinjska plovidba ima 11 jedinica, ali 277.376 tona nosivosti, najviše u polustoljetnoj povijesti. Predstoji ponovno borba za opstoj u očekivanju oporavka tržišta i vozarina.

 

IME BRODA

DWT

GOD.GRADNJE

1. DANICA

29.643

1983

2. DARIA

22.635

1979

3. DINA

28.467

1992

4. DORA

30.900

1982

5. HANA

42.609

1986

6. KARMEN

38.135

1983

7. KAROLINA

37.197

1986

8. KATARINA

28.467

1986

9. LOŠINJ

9.450

1979

10. RIJEKA

3.979

1984

11. SRAKANE

5.894

1986

UKUPNO:

277.376

 

 

U pedeset godina kroz flotu Lošinjske plovidbe prodefiliralo je 128 brodova, o čemu ima  više podataka u prigodnoj spomen monografiji, koja je bila predstavljena javnosti na središnjoj proslavi polustoljetne obljetnice u Malom Lošinju 30. svibnja ove godine.


Dora

Povratak na kazalo © 2001-2014 Klub Sušačana