SUŠAČKA REVIJA broj 69

 


iz arhova

LOŽE SIRIUS I POBRATIM

Ljubinka Toševa Karpowicz

9. ožujka 1901. u prisutnosti petnaest članova-utemeljitelja, od ukupno šesnaest, inaugurirana je riječka loža Sirius u kući Whitehead. Među utemeljiteljima desetorica su bila Židovi, trojica protestanti i trojica katolici. Arturo Steinecker, zaposlenik u riječkoj filijali Kreditne banke (Banca di Credito) postao je starješinom lože1. 

Tijekom jedne večere 11. svibnja 1906. godine Steinecker je predložio da se u Opatiji utemelji masonski vjenčić kako bi se masoni na odmoru u Opatiji mogli sastajati, raspravljati o svojim stvarima i družiti se. Vjenčić je trebao biti pod zaštitom Velike lože Humanitas iz Bratislave.

Ubrzo je glasilo madžarskog masonerstva Kelet objavilo da će se masoni na odmoru u Opatiji moći sastajati svake nedelje od 4 do 5 sati popodne u Vili Janette, za što je tijekom ljeta bio zadužen dr. Martin Szyigeti, a zimi Samu Kelsen.Do stvarnog utemeljenja vjenčića trebalo je čekati još dvije godine, tj. do 1908.2

Do tada će goste masone okupljati dr. Gésa Fodor u Vili Fodor, te Luciano Croci u Hotelu Stefanie, a 1908. godine, pod patronatom  lože Humanitas iz Bratislave, utemeljen je vjenčić istog naziva. Starješina  je postao dr. Gésa Fodor. Preko lože Humanitas, vjenčić je bio članom Velike Simboličke lože Ugarske, a okupljao je opatijske i ugarske i austrijske masone, budući da je masonerija u Austriji bila zabranjena, te u Opatiji gostujuće masone. Gosti vjenčića i opatijski masoni sastajali su se svakog drugog i četvrtog ponedeljka u mjesecu, a članovi riječke lože Sirius usklađivali su svoje sastanke s opatijskim te pozivali  članstvo i svoje goste da posjete rad vjenčića u Opatiji.

U vrijeme otvaranja rada opatijskog vjenčića  1908. godine dogodila se krupna politička promjena koja je utjecala na rad i dotadašnju organizaciju ugarskog masonstva aneksija Bosne i Hercegovine.

Ankesija je donijela velike promjene u odnosima sa susjednim zemljama, te, posljedično, i u organizaciji masonskog tijela Austro-Ugarske, koje, kao svuda, slijedi službenu državnu ideologiju.

Protiveći se   aneksiji, srpske lože, te i beogradska loža Pobratim, odstupile su od zaštite Simboličke velike lože Ugarske, dok su lože u Hrvatskoj, uključivši i ložu Sirius, bile primorane prekinuti veze sa srpskim masonskim ložama.

Masonerije u Ugarskoj i Srbiji su  tada započele raditi unutar politički suprotstavljenih koncepata. Dok se djelovanje srpske masonerije  širilo  na prostor kojeg je podrazumijevao jugoslavenski unitarizam (Bosna i Hercegovina, Istra i Dalmacija), masonstvo u Ugarskoj, oslabljeno odlaskom srpske masonerije i sve jačim pritiskom iz Beča, svoj je rad sužavalo na lukrativne ciljeve ili na životarenje. Uz to, budući da je u masonskim ložama Ugarske bio velik broj masona Židova, antisemitski napadi još su više pasivizirali izlaženje ugarskih masona u javnost.

Riječka loža Sirius bila je jedna od rijetkih loža Ugarske koja je širila svoje članstvo i jačala svoju materijalnu osnovu, tako da je 1910. godine brojila 90 članova, od kojih su 70% bili Židovi, a imala godišnji je prihod bio od 50.000 kruna.

Godine 1913. imala je 88 članova, a članstvo je jačalo priljevom Židova koji su dolazili poslom u Rijeku. U međuvremenu došlo je do približavanja Velike simboličke lože Ugarske i Velike lože Njemačke 1911. godine na međunarodnom masonskom kongresu u Rimu. Židovi su postali najbrojnija nacionalna i vjerska skupina u ugarskom masonerstvu, pa i u Rijeci, unutar koje su mogli slobodno, i stoga uspješno, raditi putem svojih internacionaliziranih veza.

Dobra materijalna situacija riječke lože Sirius davala je kredibilitet financijskim mogućnostima lože, te je 6. studenog 1910. godine brat Luigi Brájjer, zaposlenik u opatijskom Casinu, postavio kamen–temeljac za podizanje masonskog hrama. Kredit za gradnju iznosio je 340.000 kuna uz 6% godišnje kamate.

Svečanosti postavljanja kamena temeljca prisustvovale su brojne delegacije, ali je ipak najbrojnija bila delegacija  zagrebačke lože Ljubav bližnjega. Prilika je iskorištena  za  održavanje zajedničke konferencije.

Zbog svojih uspjeha u vrijeme depresije riječka loža uživala je velik ugled i povjerenje među ugarskim masonstvom, dok je politički bila režimu lojalna, te je tako imala i političko povjerenje.

No,  zbog sukoba oko aneksije Bosne i Hercegovine, koji se prenio i na sukob unutar  hrvatskog masonstva, čije su se lože protivile aneksiji, u čemu su prednjačili masoni-članovi  Hrvatsko-srpske koalicije, neki od njezinih članova bili su primljeni u srpske ili u austrijske lože.

Smatra se da su Hinko Hinković i Adolf Mihalić kao hrvatski intelektualci bili primljeni 1913. godine u masone škotskog reda (Scotish Rite), te se vjerovalo da oni rade  unutar Vrhovnog savjeta Srbije (Supreme Conseil of Serbia),dok je Ante Tresić Pavičić  u ožujku 1911. učlanjen u jednu od najrazvijenijih loža, bečku ložu Sokrates .3

U Arhivu Jugoslavije u Beogradu, u fondu  Masonstvo, čuva se nekoliko pisama Miroslava Pops-Dragića 1911. godine iz Opatije, te pisma lože Sirius iz Rijeke loži Pobratim u Beogradu, koja nam svjedoče o pokušaju obnavljanja veze između ovih dviju loža, prekinutih izlaskom srpske masonerije iz ugarske nakon aneksije Bosne i Hercegovine.  

Ne znamo tko je Miroslav Pops-Dragić, jer nam nije poznat kao povijesna ličnost. Nije na popisu masona ni kod jednog od poznatih autora o masonstvu, ali je iz njegovih pisama upućenih loži Pobratim iz Opatije jasno da je bio mason, da je  osobno poznavao starješinu i članove lože Pobratim u Beogradu te da je izgleda bio njihov član.

Njegova su pisma upućena iz Opatije, što je vidljivo iz adrese koju je poslao loži Pobratim. Vjerojatno je bio „viši kontrolor mjera“ (ObervermessungsKontroleur) i stanovao  u Opatiji u Villa Picola 4 Ne znamo ni da li je u Opatiji stalno živio ili je tu samo neko vrijeme boravio ili možda bio na liječenju.Ne znamo ni kako je bio pozvan na svečani prijam u ložu Sirius. Možda je posjetio masonski vjenčić u Opatiji, te se tamo sreo s nekim od članova lože Sirius, a ovaj ga pozvao u sjedište u Rijeci.

Prvo pismo PopsDragića iz Opatije napisano je u masonskom simboličkom ključu. Poslano je  23. ožujka 1911.godine. U ovom pismu, koje se nadovezuje na prethodno, poslano tjedan ranije, Pops Dragić opisuje svečanost u riječkoj loži Sirius na koju je bio pozvan kako bi mu riječki masoni pokazali svoj rad. Navodi da se rad lože odvija na talijanskom jeziku, ali da se govori i njemačkim, da je obred primanja novaka istovjetan kao u loži Pobratim, te da je, osim njega bio još jedan gost iz Budimpešte. Istaknuo je da su članovi riječke lože pripadnici različitih nacionalnosti i da se u loži  govori svim jezicima.

 Starješina lože  je u čast Pops-Dragića održao pozdravni govor, te ga zamolio da isporuči pozdrave prijateljstva „braći“ u srpskoj masoneriji.

Prema daljnjem opisu svečanosti, jednog od brata novaka pozdravio je na „srpskom jeziku“ brat Dr. Dimitrije (prezime nečitko).

On  je naglasio da se malena Srbija uvijek borila za slobodu, istinu i jednakost, inzistirao je na jedinstvu Srba i Hrvata, te istaknuo da je razvitak masonerije u Srbiji dokaz njezina kulturnog napretka. Zatim je u pismu zamolio ložu Pobratim da se zahvali na pozivu koji  mu je bio upućen i da čestita bratu Steineckeru na dobivenom odlikovanju, tj. na prijamu za počasnog člana Velike simboličke lože Ugarske u Budimpešti. Zamolio je također da odgovor beogradske lože bude na srpskom, jer bi time „učinili  prijatnu radost ovdašnjoj braći Srbima i Hrvatima“, naveo je Pops-Dragić.

U daljnjem tekstu pisma Pops Dragić obavještava ložu u Beogradu da na katoličku Veliku srijedu jedan brat (Hrvat-arhitekt) polazi za Carigrad, ali se namjerava jedan dan zadržati u Beogradu. Brat ga je zamolio da mu Pops Dragić preporuci nekog od braće u Beogradu koji  bi ga upoznao s drugom braćom. Kaže da će brat iz Siriusa doći kod njega u Opatiju da se dogovore, ali misli da je najbolje da brat iz Rijeke odsjedne u Grand hotelu, javi bratu Klidisu u radnji, te da ga  on dalje prati po Beogradu.

Druga sugestija bila je da, ako brat iz lože Sirius otsjedne u hotelu Moskva, neka se javi bratu Viktoroviću, koji će ga tada  pratiti prema njegovom zahtjevu.

Pismo Pops-Dragića je u cjelini  zanimljivo jer pokazuje da je Pops-Dragić iz Beograda ili bar grad dobro poznaje, ali je najzanimljiviji onaj dio pisma koji se odnosi na odlazak brata-arhitekte za Istambul, sa zadržavanjem u Beogradu. Naime, arhitekt u pismu ne mora označavati laički status brata, odnosno zanimanje, već može biti naziv za visoki stupanj u masonskoj hijerarhiji.

Zanimljiv je pored toga i podatak da arhitekt ide u Istambul u povijesno-politički veoma zanimljivo vrijeme: vrijeme dogovaranja balkanskih država za savez za borbu protiv Turske.

Kako je riječka loža Sirius  neposredno nakon izvođenja mladoturske revolucije  pomoću delegacije mladoturaka, koji su tada u Turskoj bili na vlasti, uspostavila suradnju s najistaknutijim članovima kada su  tajno posjetili ložu Sirius 1909. godine, hipoteza je da je odlazak „brata-arhitekte“, boravak i upoznavanje masona iz najuglednije srpske lože imalo neku masonsku, a ne turističku svrhu.5

Odgovor na Pops-Dragićevo pismo stigao je odmah – 26.III- 8.IV.1911. Uz zahvalnost za posredovanje u korist srpske masonerije, autor pisma, bez potpisa, preporuča sebe kao domaćina, daje svoju adresu (Dečanska 20), te se obvezuje da će on brinuti o gostujućem bratu.

Na pismo, i čestitke, riječka loža Sirius odgovorila je na hrvatskom jeziku 5. svibnja 1911. Iz pisma se vidi da je loža Sirius cijelu situaciju shvatila kao doprinos izglađivanju nesuglasica između Velike simboličke lože Ugarske i lože Pobratim, a vjerojatno i kao doprinos izglađivanju sukoba na relaciji srpskog masonstva u cjelini. Iz lože Sirius obavijestili su ložu Pobratim da su korespondenciju na hrvatskom povjerili bratu Franji A. Susanu, te da mu loža Pobratim  može pisati na profanu adresu (F.A. Susan, Fiume, Punto franco).

Loža Sirius je zatim čestitala na skorom otvaranju službenih prostorija lože Pobratim, i najavila da će za taj događaj  poslati jednu delegaciju.

Sljedeće pismo za ložu Sirius poslala je loža Pobratim 14./27. svibnja 1911. godine.

U pismu autor ističe kako je loža primila k znanju da je brat Susan određen za korspondenciju, međutim, loža Pobratim traži da im on piše u službenom obliku, što znači na memorandumu lože Sirius s njezinim simbolima , tj. na način kako to čini loža Pobratim pišući riječkoj loži Sirius. Također, predlažu da „brat“ Susan bude  službeni zastupnik lože  Pobratim kod lože Sirius, te da će ga u tu svrhu loža Pobratim opskrbiti odgovarajućim akreditivima.  

Osim toga, predlažu da zastupnik lože Sirius pri loži Pobratim bude brat Jovan Aleksijević.6

Nastojeći da predstavi sebe u što boljem svjetlu te ukaže na svoje efektivne međunarodne veze, u koje bi došla i veza s riječkom ložom Sirius, loža Pobratim ističe  da ima  ostvarene dobre službene odnose s brojnim ložama reda Veliki Orijent.

 Navedeno je da ima dobre službene odnose i s ugarskom maticom-ložom, Simboličkom Velikom ložom Ugarske, kod koje interese lože Pobratim zastupa brat Luis François, član lože Hungaria. Navodi se da će Simbolička Velika loža Ugarske uskoro izabrati svog predstavnika kod lože Pobratim, te se napominje da se u sličnim odnosima suradnje i uzajamnog poštivanja loža Pobratim nalazi i s Velikom ložom Rumunije te Velikim Orijentima Turske, Grčke, Francuske, Italije, Švicarske i Španjolske, kao i s Velikom ložom hamburškom.

Navođenje ovih informacija lože Pobratim afirmirale su je kao nacionalnu i nezavisnu ložu koja u međunarodnoj politici Srbije ima značajnu ulogu.

Takvo držanje riječka loža sebi nije mogla dopustiti, niti je takav status imala, pa riječki masoni, kao i njezin starješina, nisu mogli preskočiti ustaljenu masonsku hijerarhiju i predstavljati se kao nacionalna loža i voditi „nacionalnu politiku“..

Loža Sirius je loži Pobratim odogovorila 21. srpnja 1912. godine.

U odgovoru je starješina riječke lože istaknuo da loža  nije spremna prihvatiti  ponudu za suradnju, budući da loža Sirius nije neovisna loža, zbog čega im nije dopušteno da neposredno opće s inozemstvom. Sukladno službenoj hijararhiji, loža Sirius nije mogla  prihvatiti ponuđenog zastupnika, te je navela da brat Susan može ostati samo osoba za korespondenciju, ali ne i predstavnik lože Pobratim kod lože Sirius.

Tako su prijateljski odnosi započeti gostovanjem Miroslava Pops-Dragićazavršili  time što je on održao predavanje o srpskoj masoneriji u prostorijama riječke lože svibnja 1911. godine, te gostovanjem predstavnika riječke lože Sirius na svečanom otvaranju prostorija beogradske lože Pobratim 1912. godine.

Loža Sirius je o članovima delegacije obavijestila ložu Pobratim 8. svibnja 1912. godine, službenim pismom na njemačkom jeziku, da će kao gosti na otvaranju prisustvovati:  dr. Ivo Ružička, Dr. Lajos Brajjer i V. Vidmar. Na obavijesti je nadopisano da  dr. Ružička neće moći biti prisutan zbog smrti u obitelji. Bile su to ujedno i poslednje  vijesti o pokušaju suradnje riječke lože Sirius s beogradskom neovisnom ložom Pobratim.

 

BILJEŠKE

1.Il Risveglio,  Rijeka, br.1, 4. prosinca 1911., Cenni storici sulla massoneria fiumana.

2. Isto, br.8, 18. ožujka 1912. La colonia massonica di Abbazia.

3. Ivan Mužić, Masonstvo u Hrvata, Split, 2005., str.344-47.

4.Arhiv Jugoslavije, Beograd,  fond. Br. 100, fasc. br.3.

5. Ljubinka Toševa Karpowicz, Mladoturci u Rijeci 1909. godine, Sušačka revija, Rijeka, br.61, 2006., str. 149-151.

6. Jovan Aleksijević bio je starješina lože Pobratim, ali i suradnik u masonskom listu Neimar Loža Pobratim  svečano je utemeljena 2. veljače 1891. Bila je pod zaštitom Velike simboličke lože Ugarske. Starješina lože bio je Đorđe Weifert, industrijalac. Najviše je surađivala sa zagrebačkom ložom Hrvatska vila. Loža je jedno vrijeme prestala raditi zbog nepovoljnih prilika u Srbiji pod dinastijom Obrenović, te ponovno pokrenula rad 1905. godine. Zoran Nenezić, Masoni u Jugoslaviji, Beograd, 1988., str. 213-214.

 

Povratak na kazalo © 2001-2017 Klub Sušačana