Baltazar, kultni hrvatski animirani lik koji je, pored klinaca s područja bivše Jugoslavije, oduševljavao i djecu iz mnogih europskih zemalja, prošle je godine i doslovno zaživio novi život. Svih 59 epizoda koje su od 1967. do 1971. godine pod okriljem Zagreb-filma radili Zlatko Grgić, Ante Zaninović, Pavao Štalter, Boris Kolar, Milan Blažeković i Zlatko Bourek, uz glazbu Tomice Simovića, te uz asistenciju i drugih animatora Zagreb-filma, prošle je godine restaurirano i digitalizirano pod okriljem tvrtke DVD Lab iz Rima. Taj je projekt pokrenuo aktualni ravnatelj Zagreb-filma Vinko Brešan još 2007. godine, spasivši tu nesporno veliku nacionalnu kulturnu vrijednost od zaborava i propadanja. U dvije je godine rada restaurirano i u digitalni format prebačeno 720.000 sličica, a poznate su se epizode u novom ruhu počele prošle godine prikazivati i na HTV-u.
Digitalizacija je, međutim, puno značila i za povratak legendarnog animiranog profesora izvan granica Hrvatske, s obzirom da je ubrzo po završetku "obnove" Baltazara otkupio talijanski RAI, a u tijeku su pregovori i s nekim drugim europskim televizijama kojima je digitalizirani format nužan uvjet da bi otkupile bilo kakvu animiranu seriju. Izdana su, također i DVD izdanja obnovljenih epizoda koja su se krajem godine pojavila na hrvatskom tržištu.
| 
Rijeka – grad s tom svojom širokom i dugačkom središnjom ulicom, s velikim lijepim starinskim zgradama, s lukom odmah pored – sve je to odgovaralo našoj ideji o Baltazar-gradu, otkrit će toliko godina poslije Zlatko Bourek, jedan od tvoraca Baltazara.
|
Bio je to, priznat će Brešan, spas u zadnji čas, jer su arhivirani materijali bili u lošem stanju, boje su izblijedjele, negativi propadali, a cijela je spora havarija započela već kod arhiviranja, s obzirom da se prethodno nije pristupilo restauraciji. Film, naime, objasnio je Brešan, ima svoj rok trajanja, a sedamdesetih, prilikom arhiviranja, stručnjaci nisu raspolagali tehnikama koje bi omogućile očuvanje takve vrste materijala. A kad se govori o restauraciji animiranog filma, jedan je od glavnih problema "obnova" originalnih boja – koje je, za razliku od igranog filma, nemoguće pogoditi "napamet". Tu je DVD Labu najviše pomogao jedan od trojice živućih autora, Zlatko Bourek.
Vitalni 79-godišnji umjetnik, animator, slikar, scenograf, dramaturg i redatelj, koji živi i radi u Zagrebu, u autorskoj je grupi bio ponajviše odgovoran za nastanak pozadine i "scenografije" crtića, a i dan-danas, rado će priznati da je Baltazar grad većim dijelom zapravo – Rijeka.
– Kad smo krenuli raditi Baltazara, ideja je bila smjestiti ga u neku urbanu sredinu i kad smo razmišljali što je sve bitno da jedan takav grad ima, nekako nam je odmah na pamet padala Rijeka. Ja sam tada već dosta puta boravio u Rijeci i ona me uvijek ponovo oduševljavala kao jedan izuzetno uredni, "cifrani" građanski grad, s tom svojom širokom i dugačkom centralnom ulicom, na čijim se stranama nalaze te velike lijepe starinske zgrade, s lukom koja je odmah pored i na čijem kraju susrećete veliku željeznu brodinu. Sve to Rijeci daje pomalo surealistični izgled koji nam je baš odgovarao za našu ideju o Baltazar-gradu. Naravno, neki drugi detalji u scenografiji "inspirirani" su drugim gradovima – primjerice tvrđava po uzoru na onu dubrovačku, Dravski most i slično.
No, Rijeka je od svih primorskih gradova zapravo uvijek imala nešto drugačije, nešto proletersko, nešto više građansko, možda i zbog te prisutnosti luke, koje je neobična, bučna, pravi živi organizam – važan za cijeli taj grad i njegove stanovnike. Bila je tu i blizina vode, što također grad čini još privlačnijim za stanovanje. Rijeku sam uvijek gledao i kao grad kulture, vjerojatno zato jer sam puno puta gostovao u kazalištu HNK Ivan pl. Zajca. Ali ima tu još nešto, barem meni, strašno interesantno u Rijeci. Fascinirali su me u to doba i Tvornica papira i Torpedo – koji su na neki način predstavljale veliki civilizacijski korak u odnosu na ostatak zemlje. Toliko je radnika u gradu živjelo od te industrije i u tim okvirima tragalo za boljim životom. To je bilo savršeno za Baltazara – lik kojem smo u zadatak stavili da rješava probleme "malih" ljudi, objasnio nam je iscrpno Zlatko Bourek kako je prenio svoj doživljaj Rijeke u ctrić koji će postati nezaobilazni dio odrastanja nekoliko idućih generacija.
Prisjetit će se Bourek kako ga je posebice inspirirala i riječka ribarnica, uvijek puna ljudi i vreve, a samo more i voda cijelom su timu često znali poslužiti za potku priče. Tako je jedna od najdražih epizoda, koju će automatski iz glave izvući naš sugovornik, ona o alpinistu koji se zaljubio u – more.
| 
Zlatko Bourek
|
To je ujedno i jedna od tipičnih Baltazar-priča koje dobro ocrtavaju bit ovog animiranog filma – uvijek toliko drugačijeg od drugih. Ono što, naime, Baltazara čini originalnim, prvenstveno je ideja nenasilja. U Baltazaru nema negativaca koje treba pobijediti, nema borbe dobra i zla. Jedino što domišljati profesor i stanovnici Baltazar-grada trebaju pobijediti jest – problem. A on se, poručili su djeci autori, pobjeđuje snagom uma. Bila je to, u doba kad su crtani filmovi, čak i oni relativno "benigni" iz Disneyeve radionice bili prepuni stilizirane agresije, potpuno revolucionarna ideja. U Baltazaru nitko nikoga nije udarao palicom u glavi, nitko nije završavao na dnu provalije, niti je jedan lik drugom, slikovito će to danas opisati Bourek, stavljao bombu u stražnjicu. Plemenita ideja o svijetu gdje nema mjesta za crno-bijele likove, već svi prije ili kasnije imaju nekakav problem koji je rješiv, bila je optimistična na nekoliko različitih razina i učila je najmanje gledatelje da su sve prepreke premostive uz znanje, dosjetljivost, maštu i dobrotu. Možda je i zato Baltazar postao tako univerzalno popularan u raznim dijelovima Europe, poglavito skandinavskim zemljama, Danskoj, Norveškoj, Švedskoj i Finskoj, gdje i dalje ima kultni status. Baltazar se rado i dugo godina gledao i u Italiji, Nizozemskoj, Portugalu, a prikazivan je i »preko bare« – u SAD-u, Australiji, Novom Zelandu, pa čak i u Iranu.
Priča o jednom od najuspješnijih hrvatskih kulturnih proizvoda svih vremena započela je sredinom šezdesetih, a njezin je idejni začetnik i glavni autor Zlatko Grgić. Oko njega okupila se grupa mladih ljudi koji su, poput Boureka, završili likovnu akademiju i bili skloni i teatru i režiji i filmu, pa su svi donijeli nešto svoje u projekt. Ideju je pak podržao Zagreb film, pa je grupa prionula poslu. Radili bi, prisjeća se Bourek, po 12 sati dnevno, s obzirom da se deset minuta filma radilo gotovo godinu dana. Proces se odvijao po američkom principu – zatvorili bi se u neki hotel, primjerice na Bledu, i tamo bi danima smišljali scenarije i razrađivali koncept. Grgić bi obično napravio glavne likove epizode i crteže, a onda bi se krenulo u dorađivanje. Svi su oni godinama radili na projektu Baltazara, no za sav taj silni posao i nisu bili osobito izdašno plaćeni. Bilo je to jedva dostatno, prisjeća se Bourek, da si čovjek nakon nekoliko godina rada priušti omanji novi auto.
– Bio je to, zapravo, vrlo ekskluzivan posao, pogotovo u kontekstu današnjeg digitalnog doba, budući da je sve ono bio ručni rad – klasičnih 24 crteža za jednu sekundu. Možda je i zato naš Baltazar uvijek nekako rješavao probleme ljudi koji su radili nešto s rukama i ljudi čiji je rad često bio zanemarivan, odnosno marginaliziran. Bili smo mlada i složna ekipa, no nakon četrdesetak napravljenih epizoda već smo malo i posustali. Bili su to naši vlastiti scenariji i još i dan-danas smatram da takve priče bolje rade animatori sami, a ne scenaristi koji nemaju veze s animacijom, reći će Bourek.
| SVE EPIZODE PROFESORA BALTAZARA | Profesor Baltazar - serija 1 (1967/68.) IZUMITELJ CIPELA (1967.)
HANIBALOVE ALPE (1969.)
HORACIJEV USPON I PAD (1969.)
LETEĆI FABIJAN (1968.)
MAESTRO KOKO (1968.)
MARTIN NA VRHU (1969.)
O MIŠU I SATOVIMA (1969.)
ROĐENDANSKA PRIČA (1969.)
SREĆA U DVOJE (1969.)
TETKE PLETKE (1969.)
VIKTOROV JAJOMAT (1969.)
VJETROVITA PRIČA (1968.)
ZVJEZDANI KVARTET (1969.)
Profesor Baltazar - serija 2 (1971.)
ALFRED NOĆNI ČUVAR (1971.)
BIM BAM BUM (1972.)
ČUDOTVORNI KOLAČ (1972.)
DOKTOR ZA ŽIVOTINJE (1972.)
DUGA PROFESORA BALTAZARA (1971.)
FIGARO HOP (1972.)
KROJAČ SILVESTAR (1972.)
LEDENO VRUĆE (1972.)
LUTKE BEZ KOSE (1971.)
OBLAČNA PRIČA (1972.)
PROBLEM NESPRETNOSTI (1971.)
ZVONKO SA ZVONIKA (1971.)
NAJVEĆI SNJEGOVIĆ (1972.)
Profesor Baltazar - serija 3 (1977.)
AMADEUSOVE UŠI (1977.)
DRAMA OKO CVIJEĆA (1977.)
GUSARSKI PROBLEM (1977.) | LAVLJE NEVOLJE (1977.)
MAXOL (1977.)
NEMAN FU – FU (1977.)
OBLAČNO SA SVAĐAVINAMA (1977.)
PEPINO CICERONE (1977.)
PINGVIN ČARLI (1977.)
STONOŽICA BOSICA (1977.)
SVIRKA ZA MIRKA (1977.)
VATROGASNA PRIČA (1977.)
VESELI MOST (1977.)
Profesor Baltazar - serija 4 (1977.)
BALTAZAROVA LJUBAV (1978.)
BALTAZAROV SAT (1978.)
DUHOVITA PRIČA (1978.)
DVA CILINDRA (1978.)
HIK (1978.)
IZGUBLJENI ZEC (1978.)
IGRATI SE LOVICE (1978.)
KLAUN DANIEL (1978.)
OBUĆAR KROKO (1978.)
OPERNA ZVIJEZDA (1978.)
PINGVIN AXEL (1978.)
POSAO JE POSAO (1978.)
PTICA (1978.)
SPORTSKI ŽIVOT (1978.)
ŠAMPION (1978.)
ULIČNI SVIRAČI (1978.)
VELIKO HRKANJE (1978.)
VIOLETA I FRANC (1978.)
VJETRENJAČA (1978.)
ZRAK (1978.) | | |
Kako je Baltazarov "duh" i vitalnost crtića vjerojatno ponajviše ovisila o entuzijazmu i zanosu autorske grupe, nije teško zaključiti zašto je pokušaj iz 2005. godine da se naprave nove četiri epizode crtića neslavno propao. Zato je uspješna obnova Baltazara dirnula i samog autora, kao i Grgićevu udovicu, koja je, uostalom, i dopustila da jedna tvrtka iz Zagreba pod vodstvom Renate Brkić i Tatjane Jakšić, u dogovoru sa Zagreb-filmom, preuzme "brandiranje" Baltazarovog lika i na tržište izbaci cijeli niz proizvoda – poput majica s dugim i kratkim rukavima, papuča, torbi i sličnih prigodnih artikala. Zanimljivo je da se prvom linijom proizvoda primarno ciljalo na mame i tate – dakle, generaciju koja je s Baltazarom odrastala. Pod motom da je Baltazar odgovoran brand, u Baltazar grad i njegove likove oslikan je i cijeli jedan zagrebački tramvaj.
Ista je tvrtka iz zaborava izvukla i obnovila šest slikovnica na temu Baltazara koje su četvorica autora napravili 1972. godine, a inidikativno je da su slikovnice jedva pronađene detaljnim »pročešljavanjem« više različitih knjižnica.
Lik profesora Baltazara već neko vrijeme na svojim internetskim stranicama koristi i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, nudeći posjetiteljima informativnu rubriku Pitajte prof. Baltazara. Prije trinaest godina, Hrvatska je izdala i poštansku marku s njegovim likom, tiskanu u 350 tisuća kopija, no do prije dvije godine, ovaj je, po svojoj prilici, najupečatljiviji hrvatski animirani lik, bio uglavnom zaboravljen i marginaliziran. Na svu sreću, "obnovljeni" profesor sada humanosti i snazi mašte može poučavati neke nove generacije, a u poplavi današnjih agresivnih crtića, smatra Bourek, Baltazar je i dalje posve originalan i svjež. Što se pak njega samog tiče, on će ove godine proslaviti svoj 80. rođendan i bogatu umjetničku karijeru, čiji je Baltazar tek bio početak, novim kazališnim komadom na kojem upravo radi, temeljenom na tekstu mađarskog autora Georgea Taborija o propasti Adolfa Hitlera na prijemnom ispitu za likovnu akademiju. Premijeru će predstava imati u rujnu u Opatiji, na tradicionalnom tjednu židovske kulture Bejahad.