SUŠAČKA REVIJA broj 74/75

 


znanost

RIJEČKI DANI PETERA SALCHERA

Gordana Žauhar, Branka Milotić, Nataša Erceg

Peter Salcher rođen je 1848. u Križu (Kreuzen) u Koruškoj (Kärnten). Doktorirao je u Grazu 1872. s navršene dvadeset i četiri godine, a od 1875. do 1909. radi kao predavač na Mornaričkoj akademiji austrougarske vojske (K.u.K. Marine-Akademie) u Rijeci. Jedan od njegovih učenika bio je Georg Ludwig von Trapp (najodlikovaniji podmornički časnik Prvog svjetskog rata). Od 1880. godine Salcher je na dužnosti voditelja riječke meteorološke stanice. Nakon talijanske okupacije živio je na Sušaku, gdje je i umro 1928. godine.
Kolika je i kakva bila uloga Petera Salchera kao profesora i znanstvenika i kolike su njegove zasluge za društvena događanja u Rijeci u drugoj polovini 19. stoljeća kada Rijeka u svakom pogledu doživljava veliki uspon? To široj riječkoj i hrvatskoj javnosti, nažalost, nije poznato. Ovaj tekst je jedan od pokušaja da se javnost upozna što je sve veliki znanstvenik postigao dok je živio na Kvarneru, a ujedno je i podrška prijedlogu Odjela za fiziku Sveučilišta u Rijeci da se jedna riječka ulica nazove njegovim imenom.

Peter Salcher (1848. – 1928.), profesor Mornaričke akademije u Rijeci, kao blizak suradnik profesora fizike u Pragu Ernsta Macha uspio je 1886. godine ono što tom slavnom fizičaru nije pošlo za rukom – snimiti cijeli niz ultrabrzih fotografija akustičnih pojava tijekom leta ispaljenog puščanog zrna i tako je dokazao postojanje "udarnog vala", danas nazvanog i "zvučni zid". Rad je bio svjetska znanstvena senzacija jer je Salcher tijekom pokusa, zapravo prvi put u povijesti, o postojanju zvučnog zida uspio načiniti fotografiju metaka u letu i zabilježiti promjene u mediju koje se događaju oko projektila dok  se  giba  nadzvučnom  brzinom.  Zadivljujući  rezultati  potvrdili su teoriju Ernsta Macha, a Mach i Salcher su 21. travnja 1887. zajedno publicirali ujedinjene rezultate pokusa obavljenih u Rijeci.


Peter Salcher. Jednu riječku ulicu
trebalo bi nazvati njegovim imenom.

Prije toga rezultat Salcherova rada predstavljen je 1886. znanstvenoj javnosti pred Razredom za matematiku i prirodne znanosti Carske akademije znanosti u Beču. Svjetski znanstvenici onog doba popratili su Machov i Salcherov rad s iznimnom pozornošću i odobravanjem, jer je otvorio put za pokusna istraživanja nadzvučne aerodinamike. Pravu će primjenu taj rad naći u zrakoplovstvu 20. stoljeća. Salcher je 1888. u Rijeci načinio i prvi nadzvučni aerotunel, ključan izum za razvoj moderne avijacije.

Kako je Salcher uopće došao na ideju da obavi taj pokus? Bilo je to na Machovu molbu da se pozabavi tim problemom.

Salchera je problem zainteresirao pa se prihvatio izazova.

Za taj pokus trebao je izraditi naročito precizan uređaj koji će sinkronizirati trenutak snimanja s nailaskom puščanog zrna. Uređaj se sastojao od elektricitetom nabijene Lajdenske boce (najstariji oblik el. kondenzatora konstruiran u Leidenu (Leyden) 1745. godine), velika obujma, s dva u seriju spojena iskrišta koja su u sprezi sa striometrijskim optičkim fotoaparatom. Prvo iskrište, omeđeno staklenim ovojima, bilo je inicijalni sustav koji se aktivirao nailaskom puščanog zrna. Kada zrno razbije staklenu zaštitu, visoki napon Lajdenske boce napaja drugo iskrište, koje bljeskom električnog pražnjenja obasjava puščano zrno i osvjetljava fotografsku ploču. Salcher je sa suradnikom Sandorom Rieglerom 1886. ovom tehnikom snimio cijeli niz ultrabrzih fotografija akustičnih pojava koje se javljaju tijekom nadzvučnog leta puščanog zrna kalibara 11 mm i 8 mm.

Salcher je svaki tjedan izvještavao Macha o rezultatima te mu sugerirao da bi se teorijska razmatranja mogla provjeriti promatranjem nadzvučnog strujanja oko "mirujućeg projektila". Kasnijom analizom pisane korespondencije .....

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2017 Klub Sušačana