Većina od ovogodišnjih dvjestotinjak sudionika poznatog Memorijala mira - 26 smrznutih partizana vjerojatno i nije znala da utrka u kojoj sudjeluju ima doslovce polustoljetnu tradiciju, a najveći dio sudionika (ali ne i svi!) još i nije bio rođen kad su davne 1961. godine održana prva skijaško-trkačka natjecanja iz kojih će se ubrzo "roditi" ova danas u Hrvatskoj najstarija memorijalna skijaško-trkačka utrka.
Svjedok tih vremena, i to kao jedan od organizatora, bio je i hrvatski novinarski doajen Ivica Kovačević, čovjek koji je desetljećima pratio sport i sva ostala područja ljudske djelatnosti u Gorskom kotaru i Primorsko-goranskoj županiji, i to kao radijski novinar i dopisnik brojnih dnevnih listova te, pri kraju karijere, kao televizijski novinar. Stoga su njegova sjećanja, potkrijepljena fotografijama i dokumentima, iznimno zanimljiva. Skijaške priredbe posvećene događajima iz Narodnooslobodilačke borbe počela su se, ističe Kovačević, održavati u zimu 1961. godine:
Na ideju o takvom načinu sjećanja na ratne dane došao je pukovnik tadašnje JNA Braco Sinko koji je u tadašnjem General štabu JNA bio zadužen za sportska zbivanja. Budući da su takve priredbe već postojale u Sloveniji, Makedoniji te Bosni i Hercegovini, predlagao je da takvo sportsko druženje organizira i Hrvatska, a s obzirom na planinski karakter najlogičnije je bilo da jedna takva priredba bude smještena na području Goskog kotara. Na temelju tih naputaka održan je još tijekom 1960. godine u Delnicama sastanak predstavnika Saveza organizacija fizičke kulture Općine Delnice i Saveza boraca NOB-a, na kojem je odlučeno da se u zimu 1961. godine organizira prva priredba te vrste, a dogovoreno je i to da se ta skijaška priredba upotpunjena kulturno-umjetničkim programima održava svake godine na terenima kojima su se kretali domaći partizani. Uskoro je osnovan i organizacijski odbor kojemu je na čelu bio Anton Šnajdar, tadašnji predsjednik SUBNOR-a, i počelo se s pripremom.
Prva priredba održana je u zimu 1961.godine na Petehovcu, i to pod nazivom Tragom pimorsko-goranskih partizana. Na skijaškom natjecanju sudjelovali su skijaši iz Ljubljane, Škofje Loke, Kočevja, Šestina i Gorskog kotara i ta prva priredba bila je poprilično skromna. Postavljeni su temelji pa je donijeta odluka da sljedeće godine natjecanje bude održano u Mrkoplju. Tako je i bilo, pa je u zimu 1962. godine pod istim nazivom održana druga priredba, u kojoj su prvi put u natjecanju skijaša sudjelovale ski-patrole republičkih reprezentacija. Prvo mjesto pripalo je Sloveniji, drugo Zagrebačkoj vojnoj oblasti, koju su činili redom skijaši iz Gorskog kotara, a treća je bila Hrvatska. To je natjecanje već bilo znatno ozbiljnije i s većim brojem natjecatelja, a kvalitetan doprinos uključivanjem u organizaciju dali su Mrkopaljci – prof. Alojz Crnić, Franjo Brozović, Berislav Crnić, Vlado Kovačić i Veljko Mrvoš. Time su, mada to još tada nije bilo jasno, postavljeni temelji budućeg Memorijala.
Naime, 1963. godine priredba nije održana, ali se kroz dogovore iskristalizirala odluka da se ubuduće priredba, ponajprije zbog vrlo dobre organizacije, održava u Mrkoplju, da joj se naziv promijeni i da se ubuduće zove Tragom marša 2. brigade 13. primorsko-goranske divizije te bude posvećena poznatom maršu preko Matić poljane, događaju koji je završio kobno za neke od njegovih sudionika. U skladu s tim donijete su i odluke o proširenju odbora predstavnicima Rijeke, Krka, Labina i Ogulina (jer su u maršu sudjelovali i partizani iz tih dijelova Hrvatske), a napravljen je i Statut kroz koji je određen način financiranja (svaka općina i kotar bili su dužni pomagati). Svi ovi prijedlozi usvojeni su po općinskim skupštinama, a dozvolu promjene imena dao je general Viktor Bubanj, zapovjednik tog tragičnog marša.
Zanimljivo je da je u isto vrijeme grupa mrkopaljskih intelektualaca (Alojz Crnić, Selimir Sinko, Franjo Starčević) predložila da se priredba zove Memorijal 26 smrznutih partizana, ali se taj prijedlog u početku nije previše dopao Odboru zbog toga što je vladalo mišljenje kako je u tom kobnom maršu krajem veljače 1944. godine stradalo znatno više od 26 boraca, a mnogi su umrli nekoliko mjeseci kasnije od posljedica smrzavanja. Ipak, i taj je prijedlog predočen generalu Bubnju koji ga, iz već spomenutih razloga, nije podržao pa je treća priredba, održana u veljači 1964. godine, i dalje pod nazivom Tragom marša 2. brigade 13. primorsko-goranske divizije. .....