U Državnom arhivu u Rijeci čuva se jedan spis od dvjestotinjak stranica koji je, ustvari, autobiografija riječkog fašista Attilia Prodama. U tom spisu, pored opisa svoje političke djelatnosti kao fašista, on objašnjava kako je došlo do realizacije udara na vladu Ricarda Zanelle 3. ožujka 1922. godine.
Kako je to prvi fašistički udar uopće, svjedočenje o tome dio je svjetske političke povijesti.
Tekst Attilija Prodama završava 1933. godine. Pisan je kao obrana od napada na njegovu ličnost te kao opravdanje s ciljem produljenja članstva u Fašističkoj stranci Italije, u kojoj je 1930. godine započela čistka, tj. preispitivanje njezina članstva.
Nakon udara na Zanellinu vladu, Attilio Prodam je ne samo marginaliziran u svakom pogledu u Rijeci, već je postao žrtvom vlastitog ekonomskog propadanja, i to u vrijeme bogaćenja osoba koje su utemeljile fašizam.
No, osim prešućivanja imena Attilija Prodama nakon fašističkog udara na Zanellinu vladu, u medijima, povijesnim i idejnim tekstovima iz doba fašizma istodobno je brisana i uloga koju je u izvođenju napada imalo legitimno predstavništvo Kraljevine Italije u Riječkoj državi. Radi se o Legazione italiana (Talijanska legacija) i Michelleu Castelliju, još uvijek nelegitimnom predstavniku za poduzete akcije. U pokušaju zataškavanja uloga Talijanske legacije u izvođenju udara istodobno se prešućuje i uloga Attilija Prodama.
U svom spisu Prodam ističe da se ideja o obračunu s autonomašima rodila nakon njihove uvjerljive pobjede na izborima 24. travnja 1921., nakon čega su mogli početi sa svojim političkim programom ‒ pokretanjem funkcioniranja Riječke države.
U spisu autobiografskog karaktera, pisanom za obranu svog digniteta, ima više biografskih podataka važnih za političku biografiju Attilija Prodama.
Attilio Prodam rođen je 1877. u Rijeci, dakle u doba kada je Rijeka sastavnim dijelom Habsburške Monarhije, pod ugarskom administracijom.
Njegov se otac, prema autobiografiji, kao student borio u Garibaldijevim legijama te bio ranjen u borbama protiv Austrije. Zahvaljujući njemu Attilio je bio odgojen doživljavati Italiju svojom domovinom, te je rano prihvatio ideju o ujedinjenju Rijeke s Italijom. Logično je tada i da je mladi Attilio bio članom talijanskog iredentističkog udruženja Giovine Italia, koje je imalo svoju sekciju u Rijeci, pod imenom Giovine Fiume.
Nadalje, prema autobiografskim navodima, a po našem mišljenju isforsiranim, na mađarskom jeziku, a ne talijanskom interpretacijom, Attilio se zamjerio lokalnim vlastima kada je javno reagirao na zakletvu riječkog guvernera, na mađarskom jeziku, a ne talijanskom, prilikom inauguracije, kako je bilo uobičajeno, te time skrenuo pozornost na sebe i tim činom stekao prve neprijatelje.
Nakon studija u „Saskoj“ (!), kamo ga je poslao otac kako bi se zataškalo njegovo antidržavno uvjerenje, Attilio se vraća u Rijeku i 1907. godine, dakle sa trideset godina sudjeluje u, već mitskoj, akciji pripadnika Giovine Fiume na izletu u Raveni 1908. godine. U tom je gradu politički govor pripadnika Giovine Fiume, bio antimonarhistički i antihabsburški, te grupu sudionika mađarske vlasti evidentiraju kao neprijateljsku, a udruga je raspuštena.
Krajem listopada 1918. godine, dakle, u vrijeme raspada dvojne monarhije, Attilio Prodam s još četiri svoja istomišljenika odlazi u Trst, a zatim, parobrodom Istria u Veneciju kako bi admiralu Thaonu di Revelu „objasnili situaciju u Rijeci“. Navodno, zahvaljujući intervenciji Attilija Prodama i njegovih „drugova“, admiral je u Rijeku poslao nekoliko torpiljerki 4. studenog kako bi zaštitio „talijanstvo“ Rijeke.
Kolovoza 1919., kada su savezničke trupe počele napuštati Rijeku, Prodam se vratio u Veneciju i uvjerio D'Annunzija da poduzme, sada već poznati, Marš iz Ronchija.
Nakon navođenja poduzetih akcija kako bi u Rijeci politički ojačao pristaše aneksije Rijeke Italiji, Prodam ne navodi nadalje da je tijekom D'Annunzijeve okupacije Rijeke imao neku funkciju, iako ga je „uvjerio“ da umaršira u Rijeku, te se prvi put pojavljuje u istaknutoj ulozi tek prilikom prebrojavanja glasova na izborima provedenim 24. travnja 1921. Prodam je tada bio jedan je od utemeljitelja organizacije Riječki borbeni fascio (Fascio fiumano del Combattimento), član predsjedništva Legionara te član predsjedništva Nacionalne garde (Guardia Nazionale).
.........