SUŠAČKA REVIJA broj 85/86

 


fotografija

RIJEKA JE BILA CENTAR SVIJETA

Elvira Marinković Škomrlj

Rijeka je bila centar svijeta pa kad me pitate zašto nisam otišao kad su me zvali i nudili mi, odgovor je ? nisam imao potrebe. Svijet je bio tu, a ja na najljepšem mjestu, na mojim Pećinama, gdje je bila moja pokojna Anđela i moja obitelj.
A vratiti se neće... sigurno...

Petar Grabovac-Ćućo, legendarni fotoreporter Novog lista, kroničar grada na Rječini, mnogi koji ga znaju iz mlađih dana rekli bi „šarmer s pokrićem“, danas osamdesetpetogodišnjak koji se, iako pomalo „rastrgano“, još uvijek živo prisjeća slavnih trenutaka Rijeke i Kvarnera, kao i onoga što je on proživio u svojoj bogatoj karijeri.

Ćuću sam upoznala kao novinarka Novoga lista nakon što je otišao u mirovinu, međutim, svakog je tjedna dolazio i sa šefom deska uređivao rubriku Fotovremeplov iz koje smo mnogi, iako to možda i nije lako priznati, saznali mnogo toga iz bliže povijesti Rijeke koju je Ćućo okom kamere neumorno bilježio. I ti susreti u desku, Ćućine priče bili su događaji za pamćenje. Već tada sam željela napraviti knjigu o Ćućinim fotografijama, ali čini se nije bilo suđeno, pa je ovaj razgovor s njim mala nadoknada za neispunjenu želju.

U svom domu na Pećinama ima pravi zlatni rudnik filmskih negativa koji rječitije od svih napisa svjedoče o posljednjih pedesetak godina povijesti grada s obiju obala Rječine. Na pitanje koliko broji taj rudnik, kaže: ...gomile, ne znam, više od 10 tisuća možda, srušio mi se neki dan ormar od težine i sad to treba popravljati, trebalo bi i posložiti, a ne da mi se.

Petar Grabovac rođen je 6. prosinca 1929. u Trebinju. Nadimak Ćućo, otkriva, dobio je u najranijem djetinjstvu. Jednostavno, poput gotovo sve djece cuclao je prst, postao Ćućo i tako za sve od milja ostao Ćućo. Godine 1948. zapošljava se u Riječkom listu kao korektor i novinar-suradnik. Godinu kasnije, 1949., odlazi u vojnu oficirsku školu iz koje se u studenom 1951. vraća kao KV aero-fotograf. Od tada, pa sve do odlaska u mirovinu 31. prosinca 1989. godine radi kao fotoreporter-urednik u Novom listu. Svojim je fotografskim aparatima puna četiri desetljeća profesionalno, ali aktivno i duže, pratio sva zbivanja ‒ od sporta do politike. Njegove su fotografije zbog osjećaja za detalj i ažurnost često koristile u radu čak i tadašnjoj miliciji. Do 1971. redovito je pratio Titove posjete Rijeci, Puli i Brijunima. Ovjekovječio je susrete i posjete brojnih delegacija i državnika (Che Guevara, Naser, Nehru, Hruščov, Brežnjev ....). Fotografije su mu objavljivane u američkim, talijanskim i francuskim časopisima, u monografijama i na kalendarima.

........

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2017 Klub Sušačana