Prije desetak, možda i petnaest godina, ukazala mi se jedinstvena prilika za posjet čuvenom brodogradilištu Monfalcone, najvećem u Italiji, u gradiću malo dalje od Trsta. Cilj posjeta u rano nedjeljno poslijepodne, u sklopu male grupe odabranika, nije bilo razgledavanje brodogradilišta nego, u tom trenutku, najvećeg putničkog broda na svijetu, tjedan uoči isporuke naručitelju. Ipak, vidio sam veliki dio brodogradilišta, shvatio njegovu veličinu i mogućnosti. Međutim, važnija je, od veličine brodogradilišta i broda što sam ga razgledao, spoznaja do koje sam tom prigodom došao. ![](revija9798/s053.jpg)
Brodogradilište Monfalcone utemeljeno je 1907. godine. Ove godine obilježava okruglu obljetnicu, iako ne takvu da bi se posebno slavila i medijski eksponirala. Ali vrijedi podsjetiti na važne detalje vezane uz naše ljude i prostore, a što su našoj javnosti slabo poznati, ili su potpuno nepoznati.
Najveće talijansko brodogradilište utemeljila je obitelj Kozulić – u Italiji su Cosulich – iz Malog Lošinja, a danas posluje u sastavu multinacionalne grupacije Fincantieri.
U povijesti brodogradilišta posebno je značajan Augusto Cosulich, kojemu je spomen-ploča, s poprsjem, postavljena na glavnom ulazu u brodogradilište, a na kojoj se navodi da je rođen u Malom Lošinju. Bio je dugogodišnji direktor, čak i onda kad nije bio vlasnik, dvaput je spašavao škver, podigao ga nakon oba svjetska rata kad je bio potpuno uništen. Značenje lošinjske obitelji potvrđuje i adresa brodogradilišta – Piazzale Cosulich 1.
Braća Cosulichi pripadaju velikoj i poznatoj poduzetničkoj obitelji iz Malog Lošinja, koja je svoje poslovne vrhunce ostvarila u Italiji, jedan brat i njegovo potomstvo u Trstu, a drugi u Veneciji. Odatle su ih životni i poslovni putovi vodili širom Italije, u neke europske zemlje te preko oceana na američki kontinent.
Braća Cosulichi, Augusto i Oscar, utemeljitelji brodogradilišta, sinovi su Callista Cosulicha koji se, zajedno s braćom Albertom i Faustom, 1890. godine preselio iz Malog Lošinja u Trst. U tome ih je vodio poduzetnički duh, budući da je Trst, kao glavna austro – ugarska luka, u to vrijeme bio idealan centar za ostvarenje njihovih poslovnih ambicija. Prilikom napuštanja Lošinja imali su tri velika jedrenjaka i jedan parobrod. Bilo je to vrijeme kad su drveni jedrenjaci posustajali u nadmetanju s tehnikom što je napredovala velikim koracima i željeznim brodovima na parni pogon.
Callisto Cosulich i njegova supruga Maria Elisabetta imali su dvadesetoro djece, od kojih je trinaestoro preživjelo. Većina djece rođena je u Malom Lošinju, prije preseljenja u Trst. Među djecom bilo je devet sinova i oni su, očekivalo se, trebali razvijati obiteljsko poslovno carstvo. Životni i poslovni putovi, međutim, neke su prerano zaustavili. Neki su mladi umirali i ginuli, ali obiteljsko poslovanje nije se zaustavljalo. Naprotiv, poslovno carstvo bivalo je sve veće, poslovi su se granali.
...