Mogao sam pogađati koliko god mi dali vremena, ali ne bih uspio. I nisam se opterećivao time, naslućujući kako bi u mom okruženju onih koji bi znali odgovoriti bilo malo. Vrlo malo. Kada sam telefonski pozvan da se nađem s njim − a s druge strane žice povišenim mi je tonom sipao u uho riječi njegov stari prijatelj Anton Host Tonči, uzbuđen jer ga viđa jednom u desetak godina, koliko obično protekne od jednog do drugog leta preko oceana − nije me zato grizlo neznanje, već radoznalost. ![](revija9798/s092.jpg)
Dave Tirony, tko bi to mogao biti? On da je Riječanin? Hm, ne zvuči mi baš.
Sve je postalo drukčijim uz nešto preinaka imena i prezimena i njihovih prilagodbi ovdašnjem uhu. Dubravko Tironi? Hm, on doista? Čovjek takva identiteta nije samo mit jučerašnje gradske DJ scene, on zbilja postoji? I hoćeš reći da se sprema naći sa mnom u onom kafiću na početku Starčevićeve ulice u Rijeci? Naravno da stižem.
Na vrata u Starčevićevoj zakoračio sam u dogovoreni trenutak, možda i pokoju minutu prije, a njih dvojica već su bili unutra i smješkali se za stolom plavokosoj konobarici, naručujući. Sjeo sam, ne skrivajući mrvu zbunjenosti, s antenama u zraku. I priča je sama potekla prema njima…
Za sve je kriv Muzički pop-express
Dubravko Tironi bio je ime iz generacije kojoj sam posvetio knjigu Red! River! Rock!, što će reći iz generacije koja je obilježila riječku rock-scenu 60-ih i danas hoda gradom visoko uzdignuta čela, nakon toliko godina konačno svjesna krucijalnih pionirskih zasluga za domaću pop-kulturu. Rođen 1945. godine, u srednjoškolskim je danima, kad god bi mu to dopustile obveze koje je donosila nastava Građevinske škole, dijelio glazbeni entuzijazam slušajući gramofonske ploče u društvu s Tončijem Hostom, susjedom na kućnom broju 9 u Ulici Maksima Gorkog (danas Laginjinoj).
Prvih pet minuta slave u glavama lokalnih poklonika lakših nota dohvatio je kada je na Radio Rijeci 1964. dobio priliku voditi Muzički pop-express. Emisija je poticala plesne korake u eteru srijedom od 14 do 15 sati, urednički ju je nadgledao Kolja Kobetić, a Tironi ju je vodio zajedno s Vitom Franovichem, kojega danas pamtimo kao pokretača riječkog rock i disko-kluba Husar, te kronološki prvog istočnoeuropskog disk-džokeja. Voditeljski par Tironi – Franovich puštao je u radijski eter najvećim dijelom uspješnice s inozemnih Top 20 ljestvica, nabavljajući diskografska izdanja entuzijastičnom osobnom suradnjom s prekograničnim dobavljačima. Nakon prvih zvučnih provjera na valovima Radio Rijeke, imalo se običaj ploče posuđivati plesnim istomišljenicima s gradske scene.